Bog se smilovao kada nam je juče u Melburnu podario temperaturu desetak stepeni manju od one paklene na dan Božića.
U porti hrama Sv arhiđakon Stefan u Keysborough, okupio se veliki broj prijatelja, kolega i poštovalaca blaženopočivšeg estradnog umetnika Baje Roganovića.
Zaupokojenu molitvu je služio paroh hrana proto-prezviter o. Aleksandar Savić, nakon čega su se prisutni, pre svega najbliža porodica – supruga, sinovi, snaje i unuci, oprostili od poznatog pevača.
Na večiti počinak, Bajo je položen u grobnicu na srpskoj parceli Springvale Cemetery.
Posle kraće službe o. Aleksandra, u ime porodice nekrolog je pročitao Rade Berak dugogodišnji prijatelj i novinar koji životni put Baje Roganovića odlično poznaje. Tekst nekrologa iliti oproštajnog govora koji je napisala supruga preminulog je bio:
“Tužni skupe,
Danas smo se okupili da se oprostimo od našega voljenog Baja, čovjeka koji je ostavio dubok trag u našim životima.
Od Baja se danas oprastaju mnogi, kako ovdje u Melburnu tako i u otadžbini.
Danas plaču za tobom mnogi, tvoja Dragica, tvoja djeca, njihove familije, braća sa svojim familijama, mnogobrojni kumovi, prijatelji i obožavatelji, a posebno plače tvoja Crna Gora koja te je ostala željna.
Bajo se rodio 31. marta 1955. godine u Nikšiću, gdje se uglavnom rađaju kršni i naočiti Crnogorci, kakav je i sam bio.
Već kao mlad dječak, bavio se pjesmom i muzikom u svakom smislu.
Kao što reče u njegovom poznatom intervjuu “Svugdje sam išao pjevajući”!
Pjesma ga je odvela u Beograd gdje se izgradio kao vrsni pjevač, i poznato lice na muzičkoj estradi.
Godine 1992. sa svojom familijom prelazi da živi u Australiji, tačnije u Melburn.
Među svojom srpskom dijasporom koja ga željno dočekala napravio je pravi muzički preporod.
Mnogi su uživali u dobroj pjesmi, pravoj emociji, muzičkom doživljaju kakav nisu prije imali.
Bajo je ostavio svoju dušu u svakoj pjesmi, u svakom susretu, i rasplakao mnoge slušajući njegove rodoljubive i nostalgične melodije..,
Nastavio je da izdaje nove albume i da piše pjesme koje nikoga nisu ostavljale ravnodušnim.
Bajo je bio izvrstan pjevač, veliki zabavljač, čovjek sa posebnim humorom, nadasve veliki boem sa ogromnim krugom prijatelja i obožavalaca.
Koliko je bio omiljen i cijenjen, svjedoči ogromni broj članaka o njegovoj preranoj smrti, u mnogim novinskim časopisima i na društvenim mrežama.
Baja će se sjećati mnogi, on će živjeti kroz svoje pjesme, uspomene, porodicu i vječni osmjeh i toplinu kojom je ozračio mnoge.
Dragi naš Bajo, počivaj u miru Božijem, neka ti je laka zemlja i neka te anđeli čuvaju.
U ime porodice, svima se mnogo zahvaljujemo, vama prisutnim ovdje danas, kao i onima koji nisu mogli prisustvovati a tuguju zajedno sa nama”.
Na kraju je Rade i sam, onako novinarski u kraćem govoru rekao:
“… Tvoj odnos prema medijima je bio i ostao posebna priča. Nikada novinare nisi vukao za rukav da se o tebi piše, mnogo češće si znao reći da promovišemo ovog ili onog pevača ili pevačicu, da im pomognemo da se za njih čuje. Ja to najbolje znam jer sam najviše o tebi pisao, bilo da su i pitanju intervjui, reportaže, članci… znao sam da budem baš oštar ali si i ti bio britak na jeziku i uvek si govorio ono što ti je na duši, nikako u oblandama i kurtoazno. Uvek je kod tebe bilo popu – popovo, bobu – bobovo! Zato su te pripadnici sedme sile jako gotivili.
U poslednjem intervjuu koji si dao za portal Svet Australia čiji sam ja urednik, na moje pitanje o tvojoj “drugoj otadžbini Australiji”, doslovno si rekao: “Ja sam uvijek bio Srbin gde god da se nalazim, na kom delu zemaljske kugle. Poštujem i volim Australiju kao svoju drugu državu ali je Srbija broj jedan koju niko ne može da zameni…” To govori o tvom patriotizmu koji nikada nije dolazio u pitanje.
Molim se Bogu da te uvede u Rajski Vrt, da nas sačekaš u Nebeskoj kafani i zabaviš kao što si činio i u obozemaljskoj…”
Nakon toga kovčeg sa posmrtnim ostacima Baje Roganovića je spušten u raku, a sve je praćeno zvucima harmonike koju je odsvirao njegov kolega, poznati muzičar Miroslav Bogdanović.
Sveštenik je potom pozvao sve prisutne da pristupe i raspu pesak po kovčegu.
Daća za pokojnika je održana u Srpskom kulturnom centru “Nikola Tesla” u Davtonu.
Šta reći na kraju osim, dragi Bajo, tvojoj supruzi Dragici, sinovima Draganu i Nikoli, snajama Dini i Telly, unucima Draganu Junioru i Leonardu, pa onda braći Draganu, Belom i Rusi sa porodicama, kumovima, prijateljima i ostaloj familiji u Australiji i otadžbini, najiskrenije saučešće.
Dobri naš Bajo, počivaj u miru Božijem!
Neka ti je laka zemlja.
Amin!
Rade BERAK
