Za objavu pripremila: Slavica MOMAKOVIĆ
Nataša Bartula Hebert živi i radi u Montrealu od 1995. godine.
Nakon nedavnih, uspješnih promocija romana ‘’Dubrovnik, grad nabožićki’’ u BiH, odakle je Nataša porijeklom, evo šta nam književnica kaže o njenim utiscima:
Ovo je bio literarni povratak kući kao i povratak svojim korjenima, susretima s dragim ljudima, ali i uspješno obavljena misija. Kako u prezentiranju mog romana ‘’Dubrovnik, grad nabožićki’’, tako i u prezentaciji starobosanskog grada Dubrovnika i rada ‘’Fondacije starobosanski grad Dubrovnik, Ilijaš’’, čiji sam član.
Ovaj roman je na izvjestan način reinkarnacija starobosanskog Dubrovnika kojim sam željela da ovom dugo zaboravljenom srednjovjekovnom gradu udahnem dušu i pomognem u buđenju. Gostovanje na brojnim medijima: TV N1, BH, TV Sarajevo, HRTV, TV Vogošća, kao i objave u dnevnim listovima- Avaz, Republika, Hayat, Slobodna Bosna, Oslobođenje, poslužilo mi je da istaknem sve bitne komponente mog istorijskog romana, ali i značaj rada Fondacije čiji interesi su mi isto toliko važni kao i moj lični literarni uspjeh. Fondacija i ja smo jedno tijelo i ja imam, na moju veliku radost, pored spisateljskog pera još jednu ulogu, a to je da zastupam interese i ciljeve Fondacije. Jedan od najvažnijih ciljeva Fondacije je, pored rekonstrukcije grada, predočiti javnosti važnost ovog kulturnog nasljeđa. Ovo je tačka prosperiteta za BiH, i uz malo volje i želje, te finansijske pomoći i razvijene kolektivne svijesti, može postati turistička destinacija ravna Piramidama u Visokom.
Boravak u Sarajevu, počeo je svečanom Manifestacijom obilježavanja međunarodnog dana spomenika i spomeničkih cjelina na starobosanskom Dubrovniku i obližnjoj nekropoli stećaka Kopošići- vrijednim spomenicima kulturno-istorijske baštine opštine Ilijaš i BiH. Organizatori su ICOMOS BiH, ‘’Fondacija Starobosanski grad Dubrovnik’’ uz podršku Opštine Ilijaš.
Nakon manifestacije, u srijedu, 15.06. 2022, pred velikim brojem poštovatelja pisane riječi, predstavila sam roman u prelijepom ambijentu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Sarajevo, u srcu Baščaršije.
Na slici: književnica Sadžida Viteškić-Majstorović, novinarka Edina Kamenica, autorica Nataša Bartula Hebert
Azra Bečević-Šarenkapa, viša konzervatorica Zemaljskog muzeja Sarajevo
Na slici: s lijeva: novinarka Edina Kamenica, književnica Sadžida Viteškić-Majstorović, autorica Nataša Bartula Hebert, prof. dr. Franjo Topić
Na slici: s desna: novinarka Edina Kamenica, promotor romana: prof. dr. Franjo Topić, Nataša Bartula Hebert
Promotori romana i recenzenti bili su prof. dr. Franjo Topić i prof. dr. Senadin Lavić. Program je vodila cijenjena novinarka Zlata Behram. Citate iz djela, profesionalno i nadahnuto čitale su novinarka Edina Kamenica i književnica Sadžida Viteškić – Majstorović, dok su o starobosanskom gradu Dubrovniku i vlastelinskom plaštu kneza Mirka Radojevića, pronađenom na kneževskoj nekropoli Kopošići, govorili viša konzervatorica Zemaljskog muzeja- Azra Bečević- Šarenkapa i predsjednik Fondacije- profesor Perica Mijatović. Specijalni gosti promocije bili su mladi ljudi iz DSC (down sy) –Književni klub djece sunca Banja Luka sa Zoranom Jelićem, osnivačem Centra Dawn sindrom Banja Luka. Na moju veliku radost, gostima se pridružilo i Udruženje za zaštitu mentalnog zdravlja Mensanna – Sarajevo
Ugledna sarajevska glumica Jasna Diklić predstavila je članove udruženja.
Njihovo učešće s recitacijama oplemenilo je ovu promociju davši joj pečat humanosti i ljubavi bez predrasuda.
Recitacija ovih mladih ljudi ’’Znam, hoću, mogu’’ poruka je čovječanstvu protiv diskriminacije osoba s Down sindromom.
Zoran Jelić, osnivač i rukovodilac Down Sindrom Centra Banjaluka
Pored brojnih TV i novinskih kuća, promociju je snimao i poznati kamerman Jan Beran, dobitnik nagrade Oscar.
Iz riječi kritike izdvajam:
Puno literarnih djela pokazuju i autorova uvjerenja i imaju puno toga autobiografskog, između ostalog, primijetio je prof. dr.Topić. U ovom je romanu Nataša dala pečat svojim osobnim širokim uvjerenjima bez vjerskih i nacionalnih ograničenja i istom prilazi s puno ljubavi i poštovanja prema svakom čovjeku želeći da istakne da nas naša zajednička domovina Bosna i Hercegovina u svom vjekovnom višereligijskom karakteru podsjeti da je moguće živjeti zajedno u poštovanju, miru i pravdi. I da je upravo u različitosti ljepota života.
Dok se starobosanski Dubrovnik budi iz srednjovjekovnog sna, Nataša je otplovila u srednji vijek i napisala priču baziranu na historijskim činjenicama koju je ukrasila lirskim elementima kao i fiktivnim likovima zaradi obogaćenja same fabule i zainteresiranosti čitatelja – rekao je profesor Topić govoreći o inspirativnom sadržaju promoviranog djela.
Također, fiktivni likovi alegorijski i metaforično predstavljaju sliku stvarnih fenomena i događaja tog vremena. Primjera radi, kroz izmišljene likove vitezova Radaša i Miltoša, roman stvara sliku vitezova ovog doba: kodeksa časti, rodoljublja, fizičke snage, te svih moralnih osobina kojima su se vitezovi odlikovali čineći jake štitonoše i stub bosanske vojske. Istovremeno ljubav između jedne od glavnih heroina Paule Mirković i viteza Radaša, romanu daje romantičnu stranu, potrebnu da uljepša sliku jednog teškog vremena.
Profesor Senadin Lavić, u nadahnutom tonu je iznio ocjene vrijednosti književnog djela Nataše Bartula Hebert prema parametrima i kriterijima evropskih mjerila i estetičkih prosudjivanja, navodeći “da je pred nama knjiga koja otvara Bosnu u kojoj se atomi Bosne kroz nekoliko decenija srednjovjekovlja okupljaju u molekularnu građevinu stvaralačkog duha koja postaje živa, oduhovljena, opipljiva za naša čula… i gdje kreativna djelatnost autora oblikuje formu u kojoj prepoznajemo vlastito biće, osjećaje i nadanja…”
Nakon prve promocije u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, održana je druga promocija u Vogošći, u toplom ambijentu Doma kulture, u okviru manifestacije ‘’Vogošćanski dani’’. Ovo gostovanje organizovano je u saradnji s TV Vogošća, novinarkom Azrom Grbo i direktorom televizije Edinom Spahićem kao i upravom KSC Vogošća, te bih ovom prilikom svima toplo zahvalila za predivan doček. Bila mi je izuzetna čast, radost i zadovoljstvo da predstavim roman upravo u gradu gdje sam provela sedam godina života. Iz ovog grada, daleke 1992. godine, put me je odveo u izbjeglištvo, a potom i u imigrantski život u Kanadu, u Montreal. No za Vogošću me vežu divne uspomene na lijepa i iskrena druženja s komšijama koji su mojoj porodici i meni bili više od komšija: brat bratu u nevolji, a i mi njima. Šta čovjeku još treba da bi poželio da se vrati tamo gdje je nekada bio istinski sretan? Topli doček u Vogošći pokazatelj je moje izreke i uopšte mog životnog mota: Kada zatvorimo vrata s ljubavlju i poštovanjem na isti način će nam se i otvoriti kada ponovo na njih pokucamo.
Na slici: diplomata Zorica Zirojević, novinarka Edina Kamenica, prof.dr. Franjo Topić, Nataša Bartula Hebert
Pored cijenjenih gostiju: novinarke Edina Kamenica, novinarke – voditeljice programa Zlate Behram, diplomate Zorice Zirojević, promotora romana prof.dr. Franje Topića, te profesora Perice Mijatovića, specijalni gost bio je kantautor dr. Džani Hott, poznato ime naše estrade. Džani Hott je oduševio publiku izvodjenjem njegove kompozicije : ’’U sjećanje na Kemala Montena’’ kao i izvedbom pjesme ’’Dušo moja’’. Prisutne smo iznenadili zajedničkom izvedbom mojih kompozicija ’’Moj pedalj zemlje’’ i ’’ Pjesma mojoj majci’’
Upravo za vrijeme promocije, kao novoj članici Udruženja svjetske književne akademije, kantautor dr. Džani Hott, takođe član Udruženja, uručio mi je diplomu za izvrsnost i promociju svjetske literature u ime predsjednika Akademije -Trandafira Simpetru.
Kantautor dr. Džani Hott
Publici smo uz bogat program predstavili i dronski snimak starobosanskog grada Dubrovnika, autora Zlatana Filipovića, profesora na Američkom univerzitetu u UAE, člana upravnog odbora ”Fondacije Starobosanski Dubrovnik, Ilijaš.”
Iz svega priloženog, čitaoci će lako zaključiti da su ove promocije nešto drugačije od standardnog modela književnih promocija. Ja sam željela da napravim i događaj i doživljaj, ali da istovremeno ispoštujem koncept predstavljanja literarnog djela prisustvom izuzetno poštovanih i cijenjenih gostiju i promotora. No kako u životu često radim intuitivno, moja duša je tražila ličnu notu, nešto drugačije što će mi služiti kao most do publike, nešto po čemu ću se razlikovati i pamtiti. Mislim da sam uspjela da ostavim trag, ali i da ponesem tragove ljubavi i uspomena na topli prijem koji me je uvjerio da je jedini put do duše iskrenost i ljubav.
Vratila sam se u Montreal ispunjena, zadovoljna, sa željom da nastavim pisanje. Nakon malog odmora s porodicom na Floridi krajem jula, vraćam se svakodnevnim obavezama. U pripremi je promocija romana u Americi, u gradu Maine, u septembru. Takođe pripremam tri nove pjesme, moje kompozicije za koje će aranžman raditi moj brat, profesor muzike Boris Bartula.
Za kraj bih pozvala sve čitaoce da pročitaju članak o radu naše Fondacije i o starobosanskom gradu Dubrovniku. Možda neko poželi da se uputi stazom ka ovom srednjovjekovnom gradu i odmori oči i dušu na njegovim zidinama okruženim zelenim visovima i modrim nebom.
Nadahnuti buđenjem Dubrovnika, probudili smo se i mi, zaljubljenici naše kulturne baštine. Budi se i naša svijest o važnosti ovog grada, budi se naša savjest, odgovornost i nadahnuće kojim želimo da probudimo svijest Bosne i Hercegovine i njenih potomaka. Kao i svijest prijatelja BiH, ma gdje bili. Iz bilo koje države da su i ma koje nacionalnosti. Kulturna baština jedne zemlje je svjetsko nedjeljivo blago.
Moj cilj kao autora djela je da istaknem značaj bosanskog Dubrovnika u tom kontestu. Ovaj roman je istovremeno i jedna vrsta literarne istorijske čitanke i kao takav i sam predstavlja dio kulturne baštine.
Mnogi još uvijek možda ne znaju da je ovaj grad ikada i postojao. Niti da je bio jedan od glavnih političkih i privrednih centara Bosne.
U 13. vijeku područje između Sarajevskog i Visočkog polja pripadalo je staroj bosanskoj župi Vidogošći-Vogošći, u kojoj je Dubrovnik, zajedno s podgrađem, glavni politički centar ove župe. Grad je pripadao bosanskom knezu Batiću, iz doba kralja Tvrtka II, o čemu svjedoči stećak s natpisom iz Kopošića.
Na listovima ugovora iz dubrovačkog arhiva od 11. juna 1404. godine, u dijelu spisa Dubrovačke kancelarije o prijevozu soli u Bosnu, zabilježeno je prvo pominjanje ovoga grada, a 1605. dubrovački kroničar Jakov Lukarević zabilježio je da su stari bosanski Dubrovnik osnovali dubrovački trgovci, trgovci Raguse, pošto im je bosanski ban Kulin dao rudnike na korištenje.
Dubrovnik se danas budi iz srednjovjekovnog sna. Njegova obnovljena istočna kula i jedan dio zida već pokazuju ljepotu ovog grada u kome je nekad vrvjelo od života. U planu je obnavljenje južne kule i, kada novčana sredstva to dozvole, rekonstrukcija čitavog grada.
Prema izrađenim skicama, bosanski Dubrovnik činili su Gornji grad s četiri obrambene kule i dvor, spojene perimetralnim zidovima u dužini od 72 metra i širini od 7 do 17,5 mm, potom Donji grad, bedemima opasano naselje za elitu – bogate trgovce, nositelje upravnih funkcija i vojno rukovodstvo, te Varoš – naselje trgovaca u kojem se odvijala svakodnevna trgovina s trgovačkim i zanatskim radnjama. Ispod Varoši nalazio se Podgrad, gdje su bile smještene upravne institucije, te fortifikacije s još nekoliko kula na isturenim pozicijama. Grad je dakle sačinjavao kompleks dužine 500 metara. Po okolnim brdima bile su postavljene kule koje su štitile prilaz gradu, a pretpostavlja se da se na jedinoj tački koja je omogućavala pristup gradu kojim se dolazilo kaldrmisanim putem nalazio i drveni most na podizanje, dok su se sa sve tri ostale strane nalazile neprohodne litice.
Kako se više istražuje tako se sve više otkriva vrijednost starobosanskog Dubrovnika u kulturno-istorijskom kontekstu. Zapravo, interes za Dubrovnik povećao se nakon 2015. godine, posle arheološkog iskopavanja nekropole stećaka Kopošići, odnosno grobova srednjovjekovne bosanske vlastele, koja je i vladala srednjovjekovnim gradom Dubrovnikom. Ti velikaši, iz roda Batić-Mirković, koji se svrstavaju u sam vrh srednjovjekovne bosanske vlastele, bili su veliki bosanski knezovi na dvoru kralja Tvrtka I (Mirko Radojević) ili Batić Mirković na dvoru Tvrtka II. Prije arheoloških iskopavanja 2015. godine stećci na Kopošićima bili su utonuli u zemlju i nisu se vidjeli ukrasni elementi. Tokom tih istraživanja stećci su izvađeni iz zemlje na nivo da se mogu vidjeti. Tada su prof. dr. Adnan Busuladžić i prof. dr. Edin Bujak, vodeći arheolozi, našli u jednom grobu brokatni plašt sa zlatnim vezom. Utvrđeno je da je pripadao knezu Mirku Radojeviću i sada se plašt nalazi u Zemaljskom muzeju u sobi zajedno sa Sarajevskom hagadom, te plaštom kralja Tvrtka I i tri značajne povelje.
Izuzetno sam sretna što je meni pripala čast da se iz Kanade borim za dva Dubrovnika: Starobosanski Dubrovnik, i Dubrovnik, grad nabožićki. Istina, da budem realna i iskrena, nije baš tako lako funcionisati s drugog kontinenta. Moje jedino oružje su moje pero i riječ, ali ne kaže se zaludu u narodu da lijepa riječ gvozdena vrata otvara. Ma šta radio, čovjek mora da ima ideju, da vjeruje u nju i da se bori za njeno ostvarenje. Jer, kao što reče Victor Hugo: ’’Sve sile svijeta nisu toliko moćne kao ideja čije je vrijeme došlo’’
Kao što je došlo vrijeme i za moja dva Dubrovnika…
Nataša Bartula Hebert
