Gorštak velikog srca sa osmehom i verom u Boga kroz život savladava sve prepreke. Miroslav Miro Stanišić iz Vinića, tri decenije je bio vezan za Danilovgrad. Danas sa svojom porodicom, živi u Beogradu i na čelu je najorganizovanijeg Udruženja osoba sa invaliditetom “POBEDNIK”, koji aktivno sarađuje sa Crvenim krstom grada Beograda. Samo ime udruženja govori da su svi članovi tu da sami sebi trasiraju puteve, uspeha i pobede.
Osnivač i učesnik mnogih regionalnih i međunarodnih takmičenja i aktuelnih događaja, kako u Srbiji tako i van njenih granica. Svakom radu prilazi visoko profesionalno i sve je podređeno osobama sa invaliditetima i svim grupama kojima je potrebna ozbiljna pomoć. U programu su uključene knjige, kao i direktni radovi na terenu sa pomenutim grupacijama. Gospodin Miroslav Miro Stanišić, čovek natprosečnih vrlina, svojom voljom, snagom i entuzijazmom savladava sve životne prepreke na koje nailazi zbog invaliditeta sa kojim se hrabro bori godinama. Fantastičan primer da ništa u životu ne može da nas spreči da imamo život doličan čoveku.
Imao je samo 27 godina, ceo svoj život je bio posvećen sportu, obrazovanju i humanitarnim radovima. Plivanju i skokovima u vodu, bio je vešt. Mnogima je spasavao živote, vadio ih iz hladnih i brzih reka Crne gore. Odrastao pokraj reke Zete koja mu je tog kobnog dana, oduzela dobar deo života. Ali ne i snagu i veru da se bori i stvara. Od tog kobnog i nemilog dana, i dan-danas vredno stvara, živi i svoje snove kreira i ostvaruje iz invalidskih kolica. Životni put, od nesrećnog dana pa do dan-danas, Miroslav će podeliti sa čitaocima Portala Svet Australia.
Hvala Vam na odvojenom vremenu Sa velikim poštovanjem i oduševljenjem očekujemo druženje sa vama i pratiocima Portala “Svet Australia“. ŠTA NAM NA POČETKU NAŠEG DRUZENJA MOŽETE RECI O VAMA?
Uvažena gospođo Slađana, poštovani pratioci Portala Svet Auatralia, Hristos Vaskrese! Rođen sam prije pola vijeka u selu Vinići, kod Danilovgrada, tu na pola puta između svetog Arsenija i svetog Vasilija Ostroškog u Crnoj Gori. Završio sam Višu mašinsku školu i imam sina Vasilija. Tri decenije sam živio u Danilovgradu a zadnje dvije decenije živim i stvaram u Beogradu. Povrijedio sam se u svojoj 27. godini života prilikom kupanja i skoka u vodi i ostao trajno vezan za invalidska kolica, zbog preloma kičme.
DA LI JE VAŠ NESREĆNI SLUČAJ KOJI STE DOŽIVELI, UTICAO NA JAČANJU VAŠE LICNOSTI?
Ta povreda vjerovatno jeste uticala u jačini ličnosti. Jer, kao vjerujući čovjek, to smatram Božjom promišlju, tako da radosno i hrabro nosim Krst svoj.
KOJI JE TRENUTAK I FAKTOR UTICAO DA IZ TAKO TEŠKE SITUACIJE POKRENETE VAŠ NEVEROVATNI ENTUZIJAZAM, SNAGU I DA SE IZBORITE SA SVIM NEDAĆAMA?
To je trenutak odluke koji se pokazao jako ispravnim. Pet minuta nakon povrede, pošto su me prijatelji izvukli iz rijeke Zete i ukazali mi prvu pomoć, rekao sam im da mi donesu čašu vina, jer u mojoj kući se rane čestitaju.
VELIKI STE BORAC, VELIKI STVARALAC, VERNIK ČISTE DUŠE I VELIKOG SRCA SA OSMEHOM KOJI NE SILAZI SA VAŠEG LICA. KOJA JE TO DEFINCIJA, SA KOJOM SE VI VODITE I VODI KA POBEDI I USPEHU?
Tako položen na zemlji a licem okrenut ka manastiru Ostrogu, pošto su mi i ruke i noge bile oduzete, pomolim se u sebi i kažem: “Sveti oče Vasilje ako bude volja Božja da ostanem u životu, sačuvaj mi dušu, um i razum. Upravo od tog momenta, molitva i radost su moji svakodnevni pratioci. Slava Bogu a, hvala Vama na tom zapažanju, ali sve to Bog zna. U osmijehu je ključ od duše svakog čovjeka, jer veseli duh je najveći blagoslov u kojem čovjek može uživati na ovom svijetu. Moj moto je da nema vjeru u Boga onaj čovjek koji misli da Bog može sve, već onaj koji misli da može sve uz Božju pomoć.
DA LI SE DANAS OSOBE SA INVALIDITETOM SUSREĆU SA POTEŠKOĆAMA U DRUŠTVU? KOJI BISTE APEL UPUTILI KA DRUŠTVU I ODGOVORNIM INSTITUCIJAMA, KAKO BI ŽIVOT I RAD OSOBA SA INVALIDITETOM BIO KVALITETNIJI?
Što se tiče pitanja poteškoća i problematike osoba sa invaliditetom, na žalost bih o tome mogao danima govoriti. Apelovao bih na državne institucije, da se napravi nacinalna strategija za integraciju osoba sa invaliditetom u društvene tokove. Ta strategija bi objedinila rad više ministarstava koji štite određena prava osoba sa invaliditetom.
TRIDESET GODNA VAŠEG HUMANITARNOG RADA STE OBELEŽILI NA SVETOM MESTU U MANASTIRU OSTROG. 42 KM NIJE BILA PREPREKA DA SA INVALIDSKIM KOLICIMA DOĐETE I POKLONOTE SE MOŠTIMA SV. VASILIJU OSTROŠKOM. MOŽETE LI NAM RECI O TOM HODOČASNOM PUTU I VREMENU PROVEDENOM NA OSTROGU?
Godine 2014. sam zatražio i dobio blagoslov da noć uoči praznika svetog Vasilija Ostroškog vozim kolica na čelu litije od 3500 ljudi, od hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici do manastira Ostroga. Sa velikom radošću, vjerom i molitvom na usnama sam izvezao tih 42 kilometra. Povodom mog jubileja 30 g. humanitarnog rada, dobio sam blagoslov mitropolita Anfilohija da odvedem svoje udruženje “Pobednik”, od Beograda do Ostroga i preko Republike Srpske nazad do Beograda. Za 5 dana, nas 20 članova udruženja osoba sa invaliditetom, na čelu sa duhovnikom našeg udruženja ocem Bogdanom, obišli smo i poklonili se mnogim svetinjama. Jedna veoma dirljiva slika je kada nas 9 osoba u invalidskim kolicima, penjemo se stepenicama da se poklonimo i pomolimo svetom Vasiliju.
POSETILI STE HILANDAR NA PUTU HODOČAŠĆA, SAVLADALI STE SA KOLICIMA PREKO 3000 STEPENIKA. POKRAJ VAŠE OGROMNE ŽELJE, DA LI JE POSTOJALA BOJAŽLJIVOST DA ĆE VAŠA INVALIDNOST DA VAM ZASMETA NA TOM PUTU?
Aprila 2015. g. naše udruženje “Pobednik” odlazi na Hilandar. Nas 20 članova, koje je predvodio presjednik udruženja Momčilo Savić i naš duhovnik otac Bogdan. Mnogi nijesu vjerovali u naš uspjeh, ali mi jesmo. Uz put smo posjetili više naših svetinja, zatim srpsko vojničko groblje na Zejtinliku, crkvu svetog Dimitrija u Solunu. Prva smo organizovana grupa osoba sa invaliditetom koja je posjetila izvor naše duhovnosti i Svetosavlja u najljepšem Bogorodičnom vrtu. Kao i prilikom svih naših hodočašća mi nosimo molitvu za bližnje, drage i za sav rod naš, uz darove i priloge. U moru nečeg lijepog i nesvakidašnjeg što nam se desilo na Hilandaru, je naš odlazak za luku Jovanicu koja je oko 10 km od Hilandara, ispratila nas je grupa monaha, koji su sa sobom donijeli i raširili srpsku zastavu dugačku 20 m i sa suzama nas ispratili. Napomenuti ću da smo prilikom ovog hodočašća savladali oko 3000 stepenica, a da za tih 5 dana niko od nas nije imao ni najmanje tegobe, već samo osmijeh i radost. Kada već govorimo o hodočašću našeg udruženja, naveo bih i naše hodočašće svetinjama Kosova i Metohije 2019. godine.
KOJE SVETO MESTO NISTE POSETILI A ŽELELI BISTE?
Što se tiče moje lične i najveće želje koju bih svetinju posjetio, to je obilazak Jerusalima i Hristovog Groba. Nadam se da će me Gospod udostojiti da imam snage i sredstava da tu želju i ispunim.
POKRAJ SVIH VAŠIH AKTIVNOSTI I OBAVEZA KOJE SVAKODNEVNO VREDNO ISPUNJAVATE, ODVOJILI STE I VREME KAKO BI ODIGRALI GLAVNU ULOGU U FILMU “JA SAM VIŠE OD SVOJE BARIJERE“ KOJI JE REŽIRAO GOSPODIN BLAGOTA MARUNOVIĆ.
Film “Ja sam više od svojih barijera”, režirao je Blagota Marunović. Po mišljenju mnogih taj film je pokrenuo mnoge ljude, motivisao osobe sa invaliditetom kao i donosioce državnih odluka da promijene svijest o osobama sa invaliditetom.
KOLIKO JE FILM POMOGAO OSOBAMA SA INVALIDITETOM I ŠTA SE TO PROMENILO POSLE FILMA?
Mnogo, ponekad to malo nekome znaci život!
ODLIČAN STE TAKMIČAR U KARTINGU, UČESNIK STE MARATONA, UČESTVOVALI STE U AUTOMOBILSKIM TRKAMA. U ČEMU BI JOŠ ŽELELI DA SE OPROBATE KADA SU SPORSKO-REKREATIVNI DOGAĐAJI U PITANJU?
Odvezao sam po kiši sa zdravim ljudima beogradski polumaraton. Vozio sam karting trke automobilom, bavio se košarkom u kolicima, atletikom, vozio rafting rijekom Tarom, kajak na jezeru, vozio ZIPLINE, čija je dužina 720 metara a dubina kanjona 148 metara. Bavio se streljaštvom, stonim tenisom. A na čemu sam posebno ponosan, pozvali su me iz rodnog Danilovgrada da nosim Krst na čelu 8000 ljudi i održim besjedu u vrijeme litija za odbranu svetinja u Crnoj Gori. Što se tiče mog sportskog andrenalina imam želju da u tandem skoku sa instruktorom skočim padobranom iz aviona.
PORUKA KOJU ŠALJETE KA OSOBAMA SA INVALIDITETIMA BILA BI, KOJA?
Svaki čovjek ima neki manji ili veći nedostatak, vidljiv ili nevidljiv, dijagnostifikovan ili ne, ali njihova vrijednost se ne mjeri stepenom nedostatka, već po stepenu uspješnosti i plemenitosti. Budite optimisti jer optimizam je vjera u Boga. Optimističan čovjek ima pozitivne misli, a one stvaraju pozitivne emocije,kao što je ljubav, humor, stvaralaštvo, jednostavno to čovjeku snaži imunitet.
DIVNO JE BILO DRUŽITI SE SA VAMA, VI STE JEDNA NEISCRPNA ENERGIJA KOJA TERA ČOVEKA DA VERUJE I NIKADA NE GUBI VERU U SEBE I BOGA. SRDACNO VAM SE ZAHVALJUJE I POZDRAVLJA REDAKCIJA PORTALA ”SVET AUSTRALIA” DA LI ŽELITE NEŠTO DA PORUČITE NAŠIM PRATIOCIMA I HOĆETE LI USPETI, DA VAS TAJ DIVNI OSMEH UVEK KRASI?
Budite optimisti, jer u svemu možete uspjeti ako to želite. Svakog jutra se treba probuditi sa zdravom mišlju. A lično volim ljude čiji je osmijeh veći od njihovih problema. S poštovanjem, Miroslav Miro Stanišić presjednik Sportsko rekrativnog udruženja osoba sa invaliditetom “Pobednik”. Srdačno pozdravljam pratioce vašeg Portala. Miroslav Miro Stanisic
Slađana Bojović
