PISANJE PESAMA JE MOJA VELIKA LJUBAV, JOŠ OD RANIH DANA NAJOMILJENIJE IGRAČKE BILE SU MI REČI I RIMA

Nataša Milivojević je poznati tekstopisac čiji stihovi odišu romantizmom i uvek jasnom i snažnom porukom. Živi mirno, dostojanstveno, sa dozom tajanstvenosti, više voli da piše i stvara u senci, jer joj ne prija da se mnogo eksponira. Ljubitelji dobre pesme prate i vole njeno pisanje, pogotovu muzički svet, jer su njene pesme poznate po originalnosti, imaju priču i veoma preciznu metriku za komponovanje…

O sebi je rekla:

  • U mom životu neprekidno se prepliću dva, meni najdraža grada: Trebinje, grad sunca i platana, grad večitog susreta kamena i vode i grad mog rođenja Aleksinac, grad moje mladosti, mog školovanja i najlepših gimnazijskih i studenskih dana na Pedagoškoj Akademiji smer razredna nastava. Spremala sam se za učiteljicu a otišla sam sasvim drugim putem…

Šta danas mislite o tome, jeste li izabrali pravi put?

  • Da, to je bio pravi put jer sam se brzo uverila. Na samom početku sedamdesetih godina, jedan moj tekst bio je proglašen za najbolji u tada veoma slušanoj emisiji “Autobus u pola šest”, Drugog programa Radio Beograda. (Tada sam bila učenica drugog razreda gimnazije). Onda slede prva dva moja snimljena teksta “Devojka moga sna” i “Pevam danju pevam noću” koje je svojim notama obojio veliki umetnik Danilo Živković a otpevao Žika Ivković. To poznanstvo sa Danilom Živković, Žikom i čuvenom Verom Ivković pretvorilo se u drago i lepo prijateljstvo, obogaćeno saradnjom, pa tako Anđelka Milovanović sa pesmom “Sve je prošlo što sam htela” (moj tekst), muzika Žika Ivković, odnosi pobedu na festivalu “Niš 73”.

Da li se sećate tih stihova?

  • Naravno, reći ću strofu i refren:

SVE JE TUŽNO ŠTO ME UVEK

PESMOM TEBI VRAĆA,

I TI ZVUCI CRNE STRUNE 

JAUCI SU MOGA PLAČA.

REF: 

SVE JE PROŠLO ŠTO SAM HTELA,

NEMAM VIŠE SNOVA,

HLADNO SRCE NIKAD NEĆE,

ZAGREJATI LJUBAV NOVA…

Koje su vaše pesme snimljene i ko su pevači sa kojima ste sarađivali?

  • Navešću nekoliko: “Sve sa tobom dobijam i gubim” otpevao je Miroslav Radovanović, “Venčasmo se bez vašega znanja” Nikola Urosević- Gedža, “Srećni dani nisu dugi” Rasima Ališić, “Ne veruješ da te volim” Zaim Fazliś, “Zdravo zdravo smeđokosa” Milorad Repić, “Stići će i tebe” Vera Ivković, “Ti si kriv” Vera Ivković, “Rođena u znaku čekanja” koju je snimila Ćana, a evo i nekoliko stihova iz te pesme:

SVAKE NOĆI KREVET RAZMESTIM,

ZA NAS DVOJE KAO NEKADA.

A U ZORU JA SE PROBUDIM,

SAMA I BEZ IGDE IKOGA.

REF:

ROĐENA U ZNAKU ČEKANJA,

ROĐENA POD ZVEZDOM NADANJA,

ROĐENA DA ČEKAM DOVEKA,

VOLJENOG ČOVEKA.

Zatim tu je i najnovija pesma “Nedam tuga da me slomi” Predrag Točilovac, “Moj Milane” Merima Njegomir i još puno drugih, isto tako meni dragih…

 

Gde tražite inspiraciju kada pišete, kojih se držite vrednosti?

  • Želela bih da istaknem da je pisanje pesama moja velika ljubav i da su moje najomiljenije “igračke” još od ranih dana, bile reči i rima. Teme za svoje pesme uvek sam uzimala i uzimam iz života, ne volim da zamišljam i izmišljam. Pišem samo kad imam inspraciju i trudim se da svakoj svojoj pesmi dam neki svoj pečat i da pesma ima dobru ideju i poruku.

 

Šta vas čini srećnom ženom?

 

  • Porodica! Uvek mi je bila najveća sreća, podrška i oslonac i njoj je sve podređeno. Oni su ti koji mi daju snagu, ako padnem da ustanem ali nikada da odustanem! Porodica i poezija moj su život! Sin, ćera, suprug, snaha, zet i moja dva mala anđela, dve unuke moje, su najveće bogastvo i sreća! Tu moju sreću jedino narušava sve ovo što se sada dešava sa korona virusom. Lagala bih kad bih rekla da se ne plašim ali ne za mene i supruga, mi se pridržavamo svih mera, ne idemo nigde, na svu sreću imamo veliko dvorište i puno sada posla u njemu. Ali straha za naše najmilije, nikako da se oslobodim. Nedostaju mi oni, njihov zagrljaj, njihov miris, dodir, i smeh… Nadam se da će ovo brzo proći. Samo da se svi sačuvamo za dane koji će biti bolji srećniji i veseliji…

Da li mislite da ste na pravi način iskoristili svoj talenat?

  • Ovo pitanje sama sebi često postavim. Naravno da nisam, i žao mi je zbog toga, ali se ne kajem. Sama sam tako odabrala i tu sam gde jesam. Propustila sam priliku da se odazovem velikom kompozitoru Predragu Vukasu, ali šta je tu je. Možda grešim ali volim da budem u senci. Ne volim da se guram i namećem. Verujem da moje pesme govore za mene…

Gde sada živite?

  • Sada živim u Kraljevu na 3 km od Aleksinca u malom ljupkom selu i uživam u svemu onome što sam oduvek želela; u zelenilu, širini, mirisima tek pokošene trave, cvrkutu ptica, čistom vazduhu, zdravoj hrani, koji mi donose mir i inspiraciju…

Koje stihove bi ste poklonili našim čitaocima za kraj i imate li poruku za njih?

  • Naravno, od srca im poklanjam moje stihove i puno ih sve pozdravljam uz poruku:

VRATIĆU SE SVOME KRAJU,

TOJ LEPOTI I TOM RAJU,

GDE NA PROŠLOST SVE MIRIŠE,

GDE NAJLEPŠE RASTE TRAVA,

GDE SE MNOGO BOLJE SPAVA,

GDE ME JUTROM BUDE PTICE ,

PTICE PEVAČICE!

REF: 

GODINAMA VEĆ,

JEDNU ŽELJU IMAM,

DA SE VRATIM SVOME KRAJU,

PRECIMA I KORENIMA!

  • Dragi čitaoci portala Svet Australia, ostanite kod svojih kuća, izdržite još malo mere koji vam nadlažni savetuju, jer samo tako možete sačuvati sebe i svoje najdraže u vreme pandemije Korona virusa. Čuvajte se, sve će ovo postati deo prošlosti! Završila bih jednom divnom rečenicom grčkog lekara: “Jedan koji se bude držao podalje, spasava sve ostale!” Voli vas Vaša, Nataša Radenković Milivojević.

Za kraj evo i pesme po izboru same Nataše: “Ne dam tuga da me slomi”

Slavica MOMAKOVIĆ


POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here
Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila