Omiljen među ljubiteljima dobre pjesme i kolegama, uvijek raspoložen za komunikaciju sa publikom i medijima, čovjek čije pjesme znaju i da nas razvesele ali i itekako rastuže; neko ko odiše pozitivnom energijom i nesebično je dijeli sa svojim slušaocima. Šeki Bihorac.
Poštovani Šeki, kako ste, da li je ovog ljeta bilo nastupa i kakvi su Vaši profesionalni planovi za jesen?
Hvala vam na pitanju dobro sam i veoma se dobro osjećam s obzirom na ovo stanje korone i raznih mjera u cijelom svijetu, ipak sam našao prazan prostor ovoga ljeta ugrabio sam i dva nastupa jedan u Sandžaku, a drugi na Kosovu i imao sam tri privatna veselja to jest svadbe. Moram da vam priznam da je to veoma malo u odnosu na prethodne godine, jer sam ranije za vrijeme ljeta molio Boga da imam jedan dan slobodan ali eto vrijeme je takvo da nisam jedini. Mnogo mojih kolega žali za onim što voli a to je muzika. Nadam se da neće ovo dugo potrajati da ćemo mozda već od iduće godine ponovo moći da obradujemo naše fanove i publiku i da ćemo svakodnevno gostovati bez straha i mjera. Samo da sačuvamo zdravlje i malo strpljenja.
Što se tiče jeseni imaju neke svirke ali su već počele mjere u Njemačkoj i zapadnoj Evropi. Još uvijek su šanse da se održe neki nastupi, ali 50 posto, ništa sigurno.
Vaša diskografija je bogata, da li nam pripremate nešto novo u skorije vrijeme i ko su Vaši saradnici?
Trenutno razmišljam, ni sam ne znam šta da vam kažem, već godinu i par mjeseci držim u ladici spremne otpjevane dvije pjesme, još ih nisam objavio. Veoma sam zadovoljan sa obe možda ih i izbacim u skorije vrijeme, red bi možda bilo.
Ovoga puta sam promjenio malo saradnike. Radio sam u Novom Sadu kod kolege Zorana Simeunovića Zoce koji je dobar pjevač ,a iskusio se i kao kompozitor. Napravio je mnogim kolegama dobre pjesme pa sam i ja pokušao napraviti saradnju
s tim da nije ništa isključeno da proširim krug i snimim još neke pjesme sa mojim starim saradnikom Suadom Jukićem Suletom za kojeg mogu reći da me je digao u vrh estrade.
Da li za naše čitaoce možete ukratko opisati svoj profesionalni put, koji album biste Vi izdvojili…
Ne zovi me doktore (1990)
Svani zoro (1993)
Majko mila (1995)
Kad me ne bude (1999)
Ti si meni bila sve (2001)
Kreni, kreni (2003)
Maloljetna (2005)
Uživo (2006)
Mnoge žene ljubio (2007)
Pa šta reći, svi albumi su mi podjednako dragi na neki način. Sa “Ne zovite doktore”, kao prvencem uspio sam ući u profesionalizam i u jato najtraženijih pjevača, ali moram biti realan nekako se najviše izdvojio album Ti si meni bila sve. Zaista mnogo emotivnih i lijepih pjesama je na tom albumu, izdvojio bih sa tog albuma i pjesmu Kroz veo ti vidim suze, zatim Kakav je to život pa Vrati barem pola itd, sve su dobre. Nastojim uvijek biti u muzici i boriti se da što ljepše prezentiram slušaocima svoje pjesme, volim muziku i to je jedino što znam he he.
Ima tu i par singlova, takodjer bi izdvojio i pjesmu, ne smijem je zaboraviti, Korak iza oblaka. Dakle, to je pobjednička pjesma festivala Bihać 2012. koja je iste godine dobila i Oskara u Skenderiji za hit godine.
Poznato je da živite u inostranstvu, s kim se od kolega sa estrade privatno družite i koliko često odete u rodni kraj?
Da, već duže vrijeme živim u njemačkom gradu Gelsenkirchen poznatom po fudbalskom klubu Schalke 04.
Tu sam došao davne 1995. godine kada sam potpisao ugovor i radio sa u to vrijeme najjačom diskografskom kućom Intakt-records.
Tu mi se svidjelo, imao sam mnogo nastupa od tada do dan danas. Dok nije počelo ovo stanje pandemije nije mi bila nigdje granica, išao sam cijelim svijetom, pjevao sam i u Americi i cijeloj Evropi. Želja mi je bila još da odem u Australiju ali nažalost nisam nikada tamo bio. Bilo je nekih pregovora ali ipak se nismo dogovorili.
A što se tiče druženja, ja se sa svima slažem i volim svoje kolege, družimo se onoliko koliko nam to slobodno vrijeme dozvoli. Naveo bih tu Kemala, Šemsu, Ljubu Aličića, Zekiju Husetović, Seju Kalača, Hakalu, Huleta, baš sa svima sam korekt i volim ih. Za svoj zavičaj i rodni kraj, da vam kažem, davno sam otišao iz rodnoga kraja, ali u srcu je uvijek. Nema šanse baš nikada da odem u Bosnu, a da ne nadjem par dana da posjetim svoj Sandžak.
Možete li nam reći nešto o sebi privatno i čime volite da se bavite u slobodno vrijeme?
Ja sam čovjek veoma skroman i zadovoljan u životu. Slobodno vrijeme provodim sa svojom porodicom. Ništa drugo i ne znam samo da pjevam, ponekad za svoju dušu nešto laganini tiho pjevušim, a najviše poslije pjevanja volim ribolov.
Često sa drugarima idem na pecanje, tu bas odmorim mozak od svega i napunim baterije za pjevanje i sljedeći nastup.
Vaša poruka za čitaoce portala www.svet-australia.com?
Za kraj bih se zahvalio vama i svim vašim kolegama i saradnicima i jedna poruka za sve čitaoce www.svet-australia.com:
Budite mi prvenstveno zdravi volite i čitajte ovaj protal jer možda baš tu pronadjete nekoga svoga, od mnogobrojnih kolega koje baš vi volite i nešto što bi vas moglo zanimati.
Voli vas i ljubi vaš Šeki Bihorac!
U ime redakcije i u svoje ime Vam se zahvaljujem na razgovoru uz želju da se svi što češće veselimo na Vašim nastupima, širom Evrope, a nadamo se, uskoro i u Australiji.
Nataša GLAMOČANIN
