“ATOMSKO SKLONIŠTE” ROCK'N ROLLOM ZATRESLO BEOGRAD

Noćas je Bruno Langer sa svojom legendarnom grupom Atomskim Skloništem pokazao da je da se na njihove koncerte počelo ići porodično.

Stasala je očito nova genercija obožavalaca ovog kultnog rok benda iz Pule.

Klub Fejs bio je premali da primi sve one željne istinske muzike i pravog roken rola i ako oni često sviraju u Beogradu.

Pre nego se klub otvorio za publuku imala sam privilegiju prisustvivati tonskoj probi i porazgovarati sa čovjeka koji je bio i ostao duša ovog benda, za mene još iz mladosti primjer dobra i u muzici i u ljudskosti.

Za one koji možda ne znaju Atomsko Sloniste postoji od 1976g, bio je i ostao autentični jugoslovenski rok sastav. Na tu autentičnost i pripadenje 5 najboljih Yu rok grupa Bruno kaže da je jako ponosan kao i na to što nikada nisu pali pod nikakve ni političke niti bilo koje druge uticaje.

Pitala sam Bruno kako se osvrću na to kada ga na Balkanu stalno prozivaju i pitaju zašto se neko ko ima američke papire, socijalni broj i živio na Floridi vratio na ovo polustrvu Balkansko

Mi smo u Americi čak imali i muzički uspjeh, pjesmu koja je bila u 100 najslušanijih, bilo je zanimljivo ali sam dopao u godine kada sam i Ameriku i svijet vido jasnije, prioriteti primjeniili i život trebalo vratiti u domen uživanja istinskim bitnih malih stvari

Mislim da je takođe jako opasano u današnje vrijeme da ljudi ne putuju i ne znaju šta se gdje događa nego sude na osnovu medija ili vijesti po internetu. Niti je Amerika sjajana  kao što zamišljalju ljudi na Balkanu niti je na Balkanu onako kako po potrebi političari serviraju po medijima.

Atomsko sklonište je fenomen, muzičari koji su u vrijeme početka rata 91 g svirali na Zaječarskoj gitarijadi u Srbiji, gdje god su se zatekli u vihoru rata slali su poruke ljubavi i mira a Bruno pozivao preko radija da i jedni i drugi pobacaju oružje i vrate se doma. Posle jedne takve poruke sa radija Sombor u toku borbi za Vukovar pronjela vijest: kako su ga zarobili četnici pa priča nebuloze.

Pitala sam Bruna da li se Don Kihot, kako su ga davno prozvali, umorio jurišajući na vjetranječe isključuvosti i netolerancije

Ne nisam se umorio, ne želim i neću da odustanem ma da su mi evo zatvorili mikrofone kada sam malo žešće udario na hrvatski establišment, to je ta nova demokratija. Čizma demokratije udara izgleda najžešće.

Ali obični ljudi, stariji mlađi mi prilaze i kažu, bravo, bravo na doslednosti i što ne odustaješ A to je ne procjenjivo i dokaz da sam na dobrom putu i dalje.

Ljubav Atomaca i Beograda je decenijska, nepromjenljiva bilo da svirate na Beer Festivalu pred 100000 ljudi ili imate ovako intimnu klubsku svirku.

Od prvog dana dok smo još bili u Jugoslaviji nekima nije odgovaralo što smo toliko vezani za Beograd. Ali ljubav između nas i beogradske publike desila se davno na  prvom nastupu i traje dan danas. Kako zaboraviti onoliko”Tašove”  gdje smo svirli pre početka školske godine gdje je na prepunom stadionu uvijek bio festival ljubavi, veselja i roken role, Hipodrom, Beerfestivale gdje nas je u destek nasupa vidjelo možda preko milion ljudi. To je san svakog muzičara a kamoli mene iz male Pule.

Bend Atomsko Sklonište svira i pjeva protiv rata i jednoumlja godinama a danas je vlada neki autizam među muzičarima na Balkanu, prepustili su se medijskm prljavom trovanju i interesu. Kako je jedan “kosmolit koji živi u kokošinjcu”vidi danšnju muzičku scenu?

Svaka generacija ima prava na svoju muziku ali ja u toj muzici “ne čujem’”

riječi a izostanak riječi znači da je u pitanju jedna globalistička priča, nema poruka. Smatram da neko sistematski pere mozak ljudima, pre svega mladima

Bruno Langer je rođen u Rijeci, živjeo u Zagebu, Puli, 20 g. živio je na Floridi a već godinama Istra je njegov trajni izbor i oaza. Koliko samo nas rasutih po svijetu možemo da se poistovjetimo sa njim, da ga razumjemo i koliko nas ne mogu svrsati ni jednu boxu ili zatvoriti u neku granicu. Ja sama među mnogima.

Zanimalo me je zašto je Istra bila taj izbor za njegov mali mikrokosmos i naravno da li ima šanse da konačno posjeti nas u Austrliji i usreći mnoge njihove fanove iz bivse Jugoslavije a mladim pokažee kako roken rol na Balaknu zaista zvuči

Istra je predivna, jedinstvena. Istrani su normalni ljudi koji žive u svom multikutralnom prostoru. Kako če vam se zvati država zavisi od velikh gazda, oni odlučuju o tome ali oni tu za to vrijeme žive poštujući jedni druge i svoj suživot. Dok smi bili na Floridi svirali smo puno po USA ali u Australiji nismo bili nikada. Imam  u Melburno dobrog druga pomorca koji me često zove i ako se neko bude organizovao i povao nas vrlo rado će mo otići. Mislim da bi to bilo sjajno i za njih i za nas.

I ako već deda, sa dvoje unučadi Bruno Langer kaže

ne osječa generacijski jaz sa svojom mladom publikom. Zanimalo me dali se nekada  umori i da li nam sprem nešto novo?

Ne osjećam kao deda i kada sam na bini ja sam van vremena i prostora.

Nekad me nešto uhvati od godina normalno ali to liječim u hodu a muzika mi je najbolji lijek, ne konzuminar ništa drugo osim roken rola i onih dva sata sa punlikom koja voli našu muziku. To su najljepši trenutci u mom životu. To je lijek za moju dušu

Sviranje, prijateljstva, upoznavanje novih ljudi, prostara, širenje vidika.

To svakom čovjeku želim i onda će mo svi živjeti sretno i veselo sa puno razumjevanja jedni prema drugim.

A za nešto novo spremamo se polako, sa nekim prijateljima pjesnicima koji bi učestvovali sa tekstovima. Vjerujem da će mo uskoro opet ući u studijo.

Dok nas Bruno Langer i Atomsko sklonište ne obraduje nekom novom muzikom ili dok nam ne dođu u Australiju vi slušajte njihove legendarne pjesme i podsjetite se poruka u njima. Ako niste nekim slučajem znali ko su Atomci onda pročitajte više o njihovoj biografiji i muzici, naučiće te puno o tome koliko roken rol može da šalje divne poučne poruke.

A sad idem da se vratim u mladost i slušam istinski roken rol

Pozdrav iz Zemuna za moju Dijasporu

Dragana Petrović