Ima li za jednog novinara, posebno se to odnosi na tv lica, većeg komplimenta za rad nego kada ga gledaoci doživljavaju kao nekog svog, bezuslovno mu vjeruju i čekaju njegove emisije da bi razgalili dušu i zaboravili na probleme, tuge i životne poteškoće? Ne sporeći važnost i profesionalnost svih ostalih redakcija i programa, ali možda je u današnje vrijeme sveopšteg korona haosa i jednog neprirodno začaurenog života, upravo zabavni program bilo najteže iznjedriti, dodirnuti srca svih nas, uliti nadu, vratiti osmijeh, povezati dijasporu sa rodnim krajem, zagrliti nas sve i šapnuti da dolaze bolja vremena.
Upravo sve to uspijeva i može Dragana Musladin zajedno sa svojim timom BN TV, i zato joj se svaki put od srca radujemo, širom planete, kao dobrodošlom prijatelju i vjesniku bezbrižnijih i srećnijih dana.

Poštovana Dragana, za početak, recite našim čitaocima nešto o Vašem djetinjstvu i rodnom kraju.

Rođena sam u Novom Sadu gdje sam živjela do sedme godine, a onda sam sa roditeljima preselila u Nikšić. Sva najljepća sjećanja me upravo vežu za ovaj grad, šetnje Dunavskim parkom, vrtić i moja prva simpatija, prelijepa Petrovaradinska tvrdjava, jutarnji odlasci sa mamom na Futošku pijacu… Novi Sad – spokoj i ušuškanost.

Počeci bavljenja novinarstvom?

U šesnaestoj godini sam se ponovo preselila sa porodicom, ovaj put u Bijeljinu. Tada počinje i moja ljubav prema novinarstvu. Kao mladi saradnik pišem članke za lokalni list “Semberske novine”. U redakciji me nagrađuju simboličnim honorarom za podstrek mladim novinarima  i tako sve kreće… Ubrzo, na lokalnoj radio stanici uređujem i vodim dječiju emisiju, pa gradske teme, a onda u narednim godinama vraćam se svom Novom Sadu i 1993. godine dobijam posao na tadašnjem trećem kanalu TV Novi Sad. Povratkom u Bijeljinu, radim na radiju, zatim na TV Javnog servisa, a onda počinje moja saradnja sa BN TV koja traje više od 20 godina.

Vaš angažman na BN TV? Nedeljno popodne i druge emisije/projekti na kojima ste radili?

Da li znate da sam ja na BN TV došla da bih ponudila dječiju emisiju, ali odmah je vlasnik i direktor televizije, Vladimir Trišić bio jasan (kao i uvijek) i rekao da mu treba novinar za Dnevnik i emisiju “Nedjeljno popodne”. Nisam puno razmišljala. BN TV je tada bila u razvoju, ali je obećavala i brzo napredovala u programskom i tehničkom smislu.

I tako je i bilo. Kako se razvijala televizija, tako se širio obim posla, pa i moje angažovanje. Osim “Nedjeljnog popodneva”  radila sam još nekoliko muzičkih emisija i Jutarnji program.

Imala sam čast da prva gledaocima poželim dobro veče kada smo 2005.godine krenuli sa programom preko satelita. Naravno, svima su poznati naši cjelodnevni programi na Božić i Vaskrs kada nam se pridruže gledaoci iz cijelog svijeta, pa i Australije.

Energija i emocije koju dijelite sa Vašim gledaocima su već legendarne. Recite nam nešto o tome…

Emocije u emisijama su skroz iskrene. Svoj posao volim, iako je vrlo naporan. Energija se razmjenjuje. Inače sam osoba koja život i ljude gleda sa pozitivne strane. To ne znači da nisam nekada umorna, iznervirana, bolesna..ali,sa kolegama ću uvijek sve okrenuti na šalu. Želim da to prenesem i na ljude koji nas gledaju, da li u Bijeljini ili dalekoj Australiji i Americi. Da znaju da uz BN TV nisu sami. Ako nisu došli kući za praznik da budu sa svojima, da ne budu tužni već da kažu-praznik je radost i nada. Vidjećemo se sljedećom prilikom. Ne dozvoljavam da plaču kada se uključe u program, želim da ih oraspoložim, pustim neku dobru pjesmu, pozdravimo one koji su ih čekali i poželimo dobro zdravlje.Treba svi da se trudimo da budemo zdravi,mentalno i fizički. Ako je teško, da kađemo-sada jeste,ali neće biti uvijek.

Vaša porodica i koliko je novinarski posao zahtjevan u tom smislu? Vaši hobiji, slobodno vrijeme…

Imam ćerku i muža i oni su timski sa mnom i na poslu. Razumiju moje obaveze, moje cjelodnevne programe, putovanja širom Srpske. Bilo je malo teže kada je moja Marija bila beba, ali zahvaljujući mužu prebrodili smo uspješno tu fazu oko pelena i flašice. Imam sasvim dovoljno sloobodnog vremena da im nadoknadim ono što sam propustila. Volimo da budemo zajedno, napravimo izlet, obidjemo baku u selu… Ja sam inače pristalica zdravog načina života, pa redovno treniram i vodim računa o ishrani.To prenosim i na ćerku koja će uskoro navršiti 10 godina i trenira košarku.

Poznati ste kao neko ko vodi računa o svom zdravlju i izgledu. Koliko pratite modu? Neki savjet za naše čitaoce?

Bližim se pedesetoj godini i svakodnevno shvatam da se sve više mora voditi računa o zdravlju.Trudim se da se naspavam i imam redovne obroke. Za nas žene je to posebno važno. Što se mode tiče, radoznala sam kada su u pitanju trendovi. Dijelom,što to od mene zahtijeva posao kojim se bavim, a dijelom što i sama volim garderobu i obuću. Žena treba da nosi ono u čemu se osjeća dobro, a ne ono što je aktuelno. Ja sam vrlo energična osoba i volim laganu i lepršavu garderobu koja me ne sputava. Kao i svaka žena obožavam haljine i cipele! Obožavam!

Šta možemo u narednom periodu očekivati novo od Vas i BN TV?

U narednom periodu, tačnije u novoj sezoni, vraćamo nekada vrlo popularnu i originalnu emisiju ” Kao kod svoje kuće”. Ako se sjećate, moji gosti pričaju o sebi u opuštenoj atmosferi i pjevaju omiljene pjesme uživo,uz harmoniku. Ja ću opet biti dobra domaćica koja ih dočekuje u svom stanu, a u novoj sezoni ćemo imati i zanimljive komšije. Ko su -jos nećemo otkrivati, neka bude malo iznenadjenje.

S kim se i privatno družite od svojih saradnika, Vaš dvojac sa koleginicom Svetlanom Luković na gledaoce ostavlja utisak iskrenog prijateljstva.

Drago mi je što ste pomenuli Svetlanu Luković, našu lijepu Cecu, koja je takodje jedan od urednika “Nedjeljnog popodneva”. U pravu ste, mi se i privatno družimo. Ceca je krstila našu Mariju pa smo i prijateljice i kume. Izuzetan čovjek i profesionalac. Družim se i sa ostalim kolegama, ali kada stignemo, jer svi puno radimo. Posebno bih izdvojila dvije koleginice, organizatorke emisije Tatjanu Drljič i Željku Pejić. Nas četiri smo mali tim u timu koji se lijepo slaže i savršeno razumije kada je posao u pitanju.

Neka anegdota, “iza kamera”?

Anegdota je puno,puno… Uvijek ih rado prepričavamo. Naravno, najviše ih ima na putovanjima. Neke nisu baš da se prenose, pomislili bi ste da nismo profesionalni.(smijeh) Samo ću da vam otkrijem da i Ceca i ja ne pamtimo dobro imena, pa ukoliko ne zapišemo, vrlo brzo zaboravimo ime gosta. Srećom, uvijek imamo divne goste koji vole da prihvate šalu.

Vaša poruka čitaocima www.svet-australia.com?

Želim posebno da pozdravim Vaše čitaoce. Vjerovatno sam sa nekim od njih i razgovarala telefonom ili skype-om u programu. Bilo je nekada planiranih odlazaka u Australiju, ali obaveze ovdje to ne dozvoljavaju. Želim svima vama dobro zdravlje, posao koji možete naplatiti, novac u kom ćete uživati i vi i vaša porodica. Svi ste otišli radi boljeg i prosperitetnijeg života. Neka vam se to i ostvari! I pozovite nas, da se bar na kratko ispričamo u programu! Hvala i Vama na ovom intervjuu. Srdačan pozdrav!!!

Ja Vam se od srca zahvaljujem na ovom razgovoru, sa najljepšim željama za Vaš lični i profesionalni život i naravno, jedva čekamo Vaše nove emisije. Srdačan pozdrav i sve najljepše takodje, cijeloj BN TV i Vašim gledaocima.

Nataša GLAMOČANIN


POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here
Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila