Repertoar pesama Miladina Vukovića – Miločajca, koje je od rane mladosti zanedrio u
sebi, predstavljaju nadgradnju izvornog narodnog stavralaštva koju on, izborom pesama i
muzike, obogaćuje srpski folklor, a glasom i pevanjem, filigranski uobličava i
oplemenjuje kompozicije na način kako su to činili vrhunski umetnici u etno muzici.
Na taj način, Miločajac je vrlo uspešno premostio jaz koji je nastao između narodne i
novokomponovane pesme. Držeći se običaja, kulture, tradicije i istorije svoga
podneblja, uspeo je, ne bez mnogo napora i truda, da sačuva identitet srpskog etnosa
koji je pre svega utemeljen u jeziku, pismu i pesmi, vešto izbegavajući zamku sadržanu u
činjenici da je muzika najpogodnije sredstvo za izmenu svesti jednog naroda.
Njegove pesme daju nam nepresušnu nadu i osećaj da se nismo izgubili, zalutali,
posustali i potonuli u moru šunda kojim se želi nametnuti hibridna muzika stranih
ritmova i melodija koja se medijskim manipulacijama želi prikazati kao srpska narodna
pesma.
Sa čuvenim muzičarem Lelo Nikom u studiju
Muzički opus Miladina Vukovića – Miločajca, odražava narodnu tradiciju u kojoj smo
pesmom bili zakićeni u svatovima i pesmom naoružani u ratovima. Bol smo ublažavali
pesmom, a na rane smo prvo previjali pesmu pa onda zavoj. Pesmom smo premošćavali
provalije vremena i života; pesmom smo se uspravljali, dozivali, nadali i čekali. S
pesmom smo se dočekivali, nazdravljali i ispraćali. Po pesmi se znamo. Uz pesmu se
radujemo, tugujemo, bolujemo, slavimo i volimo. Pesma nam je bila najveći izvor
nadahnuća, zdravlja i slavlja.
Osim pevanja, Miločajac je vrsni harmonikaš
Širom sveta kao ambasador, ne samo srpske, nego i muzike drugih naroda, Miločajac je
proneo lepotu, pre svega, moravskog zavičaja u kome se pesmom kite buklije, ore, žanje,
kosi, uspavljuju deca i izražava zahvalnost Bogu i prima milost od Njega.
Pesme Miladina Vukovića – Miločajca, ostavljaju iza sebe dubok trag nezaborava u
narodnoj muzici i kao svetlosni luk spajaju naše bogato duhovno izvorište i
savremenost u kojoj prepoznajemo svoje poreklo, nalazimo pretke i njihove duboke brazde
na njivama zasejane pesmama, cveće po gradinama zaliveno čarobnim melodijama frule i
dvojnica, i sazvežđe duhovnog neba.
Zahvaljujući našim vrsnim umetnicima različitih žanrova, pre svega u muzici, a među
njima i Miločajcu, srpski narod s ponosom može reći da mu je pesma sama sebi predak.
Dobitnik mnogih priznanja
Miločajac je, osim Srbije i regiona, gostovao i širom sveta – po Evropi, Americi i, naravno, u par navrata Australiji. On danas živi na relaciji Švedska – Srbija. Njegov muzički opus je ogroman da bi se mogao nabrajati. Ipak, izdvojićemo par pesama po kojima je postao poznat i višestruki pobednik i dobitnik nagrada i priznanja na mnogim festivalima. “Šta će meni konji vranci”, “Srce te traži”, “Čobanice lepa Jelo”, “Od Rudnika teče Gruža”, “Vodeničarka”, “Zlatiborska lepotica”, “Odlazim” i, mnoge, mnoge druge.
Sa kengurima prilikom boravka u Australiji
Poklanjamo čitaocima prelepu pesmu od Miločajca “Zlatiborska lepotica”: https://www.youtube.com/watch?v=rKNqVf4eZbI
Ekskluzivno za Svet Australia:
Mića Živojinović