DRAGANA PETROVIĆ: RIJALITI LAŽI I RIJALITI NOVINARI

Od momenta kada sam pogledala prve klipove aktuelnih rijaliti programa, zaintrigirna opštim haosom koji je u javnosti izazvao ulazak u rijaliti zakonite žene muža koji je tamo upražnjavao javnu preljubu, svatila sam jedno – rijaliti ne bi bili nikada toliko popularni niti njihovi učesnici toliko poznati, da nema novinara i portala koji su i sami direktni učesnici i prometeri tih rijalitija i medijskih kuća koji ih produciraju i na kojima se oni reklamiraju.

Rijalti su inače forma koju nisu izmislili u Srbiji, ali izgleda da su ovdje patentirali nešto novo: reklamiranje sramote, bruke učesnika, svijeta bez zanimanja i morala. Neki novinari ili portali čak direktno utiču i na sam tok i sadržaj rijalitija, na formiranje mišljenja  javnog mnjenja, te stvaraju medijsku sliku o likovima koje oni favorizuju.

Često u Srbiji oni što proizvode ovakve rijalitije i njegovi učesnici se opravdavaju time da je to samo prosto prikazivanje presjeka slike nekog društva.

Živim u Beogradu, putujem Balkanom, poznajem razne slojeve ljudi i tvrdim da ti ljudi koje dovode u rijaliti “Zadruga” ili “Parove” za sitan novac ili marketing, nisu uopšte realni presjek društva i da je to laž iza koje se krije sakrivanja namjernog i svjesnog urušavanja pravih vrijednosti.

Mogu biti samo presjek društvenog taloga: klubskog pre svega, zatim socijalnog dna ili neostvarenih ljudi bez trenutnih izvora prihoda ili zanimanija spremnih apsolutno na sve pa da glume i brukaju se bez ikakve granice i zadrške. Likovi sa margine, spremni da se za novac ponižavaju, glumci naturščići koji imaju svoje uloge, svoje trasirane i rukovođene svađe i konflite.

Kija Kockar

Ta trasirana košuljica rijalitija su prvi put se pomjerila ulaskom zakonite supruge jednog preljubnika, zbog potrebe za dizanjam gledanosti jer su unutra on i ljubavnica postali dosadni i neinteresantni. Takvoj reakciji naroda i interesovanje regije i šire nisu se nadali ni njegovi tvorci. Jedna obična nepoznata žena svojim nekonvecionalnim, netipičnim ponašanjem za prevarene žene na BALKANU i harizmom, uspjela je preokrenuti sve i prodrmati javnost.

Atipična sama po sebi, pa nekima zato i nesimpatična, dobila je ogromnu podršku i onih koji nikada nisu gledali rijalitije. Odbila je da bude žrtva mada napadana od ljudi koji su podržavali preljubnike i unutra i spolja. Nije pristala na uloge paćenice kako je malograđanska javnost priželjkivala nego iskoristila ogromnu popularnost i započela novi život i karijeru. Žena sa manama i greškama ipak je svojom hrabršću i harizmom osvojila ogromnu podršku većine gledalaca.

Zbog toga uspjeha nakon rijalitija i otpočela je opšta medijska hajka na nju, bivšu zakonitu ženu najpoznatijeg preljubnika na Balkanu. Koordinisana hajka, zahvaljujući uticaju roditelja ljubavnice na estradne prijatelje i prijatelje u medijima jer su eto ostali bez zeta tezgaroša i nagrade. Mediji su u stanju i da vas dignu i da vas gaze. Sve zavisi od trenutnog interesa i novca. Pokušali su tako i zgražanje ogromne većine javnosti nad ljubavničinim bahatim ponašanjem, nasiljem i vulgarnosti, sinhronizovano predstavljati kao nekakav “linč javnosti” djevojke koja se eto samo zaljubila. Kako da ne?! Zamal! Zaljubljenost nije nikada bila predmet osude javnosti. Preljuba se dešavale i pre. Ali nikada nigdje niko to nije radio na takav bahat način, u prisustvu supružnika, bez trunke srama i kajanja i još se ponosio tim. Niko nikada u svijetu nije javno opštio pred milionima sa osobom čiji se supružnik nalazi u istoj prostoriji. To je presedan.

Tako da nju javnost nije prezrela jer je bila javna ljubavnica, nego zbog njenog ponašanje dok je to radila: prostote, agresija, vulgarnosti, primitivizma, bahaćenja i odsustva svakakog osjećaja empatije za drugog. Laži. Bez srama i kajanja.

I tu za mene kao običnog posmatrača i svjesnu uticaja javnih ličnosti na društvo nastaje najveći problem. Problem koji se ne može riješiti ne gledanjem rijalitija. Nastaje izvratnje činjenica i nametanje laži, nemoralnog umjesto moralnog, glorifikovanja preljube i prostote.

Kampanja medija i društvenih mreža u kojoj se ljubavnica proglašava nekakvom žrtvom a zakonita supruga satanizujne orkestrirana organizovano od strane porodica ljubavnice i bivšeg muža, naročito atakuje na njen moral. Svojstveno Balkanu. Kada ženi ne mogu prišiti ništa drugo jer je vrijedna, obrazovana i samostalna, primitvci udare na njen moral i gdje se najteže braniti ili dokazati laži. Ali niko im nije izgleda objasnio da se ničija sramota i bruka i ne može oprati i tako što će se klevatati i pljuvati neko drugi. Ne može se tako od ljubavnica na Balkanu praviti JULIJE a od supruga zle vještice. Ne ide.

Vrhunac besramnosti i licemjerstava tog pokušaja zamjene činjenica i istine je možda ipak intervju bivše javne ljubavnice u kom ona čak poziva Boga da kazni bračni par kojem je se ona umiješala u brak. Dobar ili loš ne bitno. Sta je tu sad strašnije? Uopšte pominjanje žene na čijeg muža je javno zaskakala pred milonima i za koju je javno rekla da je se ne tiče kako se osjeća, to što je sa njenim mužem javno opštila dok je žena bila pet metera od nje ili možda što se pozvala na Boga a nema pojma ni o vjeri ni o Bogu i još se hvali svojim greškama? Da bude sve gore i ogavnije za nju i bivšeg ljubavnika neki njihovi bližnji tvrde da se nikada nisu ni rastali.

Lično me ne zanima da li su skupa, mada što se mene tiče mislim da zaslužuju jedno drugo ali me užasava ta sprega producenata rijalitija, medija, novinara i tog polusvijeta u njima, spremnih apsolutno na sve u obmanjivanju javnosti. Hiljade obrisanih komentara kojim se npr. osuđuje sramno i nemorlano ponašanje favorita, novinari koji te favorite peru prećutkujući sve što ga prikazuje u pravom svjetlu nemaju više nikakve mjere. Selektivno osuđivanje nasilja u rijalitijima takođe je strašno i sramno.

Užasava me i grozim se onih medija i novinara koji ostaju apsolutno nijemi na javne prijetnje favorita produkcije silovanjem, batinama i gepekiranjem, kriminalcima. U nevjerici sam da se toliki novinari u zemlji gdje nasilja ima sve više, usuđuju toliko očigledno i javno prikrivati nasilje jednih učesnika ili ga ignorisati zarad besplatnih minuta reklame na tv koji ih emituju a neke druge učesnike opet potencirati.

Slobodan Radovanović 

Mediji i novinari su ti koji su i najnemoralaniju osobu u tom čuvenom rijaliti trouglu i sramoti poštedili svake javne osude i pustili da se bavi pjevanjem kao da nije ništa učinio ružno i veličaju ga kao da je Pavaroti a ne neharizmatični truntavi prevarant i brakolmnik pun kompleksa. Imena likova iz rijaltija su ne bitna. Bitne su poruke koje oni šalju ili koje novinari spinuju izvrtanje činjenica i medijsko nametanje pogreših vrijednosti. Bitno je da prestanu sa glorifikovanjem nemorala, izdaja, preljube i nasilja. Nametanje da je to normalno i prihvatljivo.

Ni očigledno providno režiran program, sa očiglednim favoritima, poznatim pobjednikom, korištenje telefona, povlastica, dobijanje informacija spolja, unošenje i korištenje narkotika ne sprječavaju neke ljude da i dalje nasjedaju na isfolirane komflikte i priče.

Ostrašćeni puni mržnje ti ljudi se vrijeđaju po mrežama zbog nekih prostaka i primitivaca? Kako je to moguće? Kako ne mogu da odvoje realnost i dozvoljavaju da ih još pljačkaju nekakvim lažnim glasanjima? Umjesto da se bune što od tog polusvijeta medija i klošara prave neke instant kvazi zvijezde i nameću im nemoral i preljube, nasilje kao nešto prihvatljivo i normalano. Da traže od producenata rijalitija da sadrže  zabavu a ne nemoral i nasilje.

Ma koliko neki građani, elita i intelkutalci rijalitije pokušavaju da ignorišu ipak daljinskim ne mogu pobjeći od likova u njima kojim portali i mediji zasipaju svakodnevno sa naslovnica niti se može ignorisati njihov negativan uticaj na mlade i društvo. Nažalost rijaliti odavno nije više stvar izbora jer npr. dok stojite u redu u Maxiju ili pred trafikama vidite te užasne naslove i slike tog polusvijeta sa časopisa. Svi oni snose dio odgovornosti za to svoje ćutanje i ignorisanje posledica sadržaja rijalitija. Da se oglase i protiv te medijske manipulicije rijalitijima i reklamiranje učesnika bez obrazovanja, zanimanja i karijere.

Treba svako da reaguje i na ignorisanju novinara i medija povodom sve goreg nasilja u rijalitijima, javnih prijetnji, glorifikovanju i pravdanju nasilnika i to sve na nacionalnim frekvencijama. U sred dana. Nije uredu da se samo preziru oni koji gledaju takve programe sa visine i poziva, na daljinske, lični izbor i sl. nego bi trebali da budu svi društveno odgovorni i pokušaju natjerajti tvorce takvih programa da promijene njihov sadržaj i poruke koje šalju sa nacionalnih frekvencija i javno osude vulgarnosti i nasilje. Možda pokrene peticije, bojkot reklamiranih proizvoda u tim programima. To su samo neki od primjera načina reagovanja javnosti na emitovanje sadržaja rijalitija i programa na Zapadu.

Trenutno, rijaliti prodaju nesmetano samo blud i nasilje narodu kao zabavu. I bilo bi krajnje vrijeme da neki novinari i portali konačno prestanu da budu uslužni servis producentima rijalitija i privatnim tv kućama ili peru pojedine učesnika i počnu se baviti novinarstvom, počnu nazivati ljude i stvari u rijalitijima pravim imenom.

Dok čekamo da se nešto tako desi i javnost i institucije konačno reaguju ako već gledate rijalitije uvijek se podsjetite da RIJALITI ne znači zaista realno, da ogromna produkcija i masa ljudi stoji iza toga i upravlja tim učesnicima spremnim na sve za za malo novca i popularnsoti. I nemojte dozvoliti da vas ubijede da su takvi ljudi svuda. Nisu! Samo na dnu. Ali su mnogo agresivniji i glasniji od normalnih, običnih ljudi.

Dragana Petrović