Piše: Rade BERAK


Santorini nije ostrvo – to je doživljaj. Najfotografisanije ostrvo Grčke, sa belim kućama koje vise nad provalijom vulkanske kaldere, plavim kupolama i zalaskom sunca koji ceo svet gleda bez daha.

Ako letujete na nekom od grčkih ostrva, južno od Atine, obavezno morate izdojiti bar jedan dan da posetite Santorini. Mi smo to učinili juče, 11. Avgusta, tako što smo brzim brodom SeaJet, krenuli ujutro sa Parosa (Parikije) gde letujemo. Pod plavetnilom neba i još plevetnijim Egejskim morem, za sat i po vremena smo prešli udaljenost od nešto više od 152 kilometra. Ne znam da li zbog morske bolesti ili uzbuđenja, meni se u jednom momentu počelo mutiti u glavi, ali, strećom, dve Amerikanke iz Njujorka – majka i ćerka, od kojih je prva i medicinska sestra, dadoše mi neki tabletu i situacija je bila pod kontrolom.

Stigosmo u čuvenu luku Athionis, poznata i kao Nova luka i pogled na gore, na planinski masiv koji se kao oreol dominantno izdizao, svima je zastajao dah.

Lokalni taksisti, kao i svugde na svetu, sjatiše se oko nas I odabrasmo jednog simpatičnog momka Dimitrisa. Devojka na naplatnom pultu je bila nemilosrdna – hladno nam je isporučila račun u dva pravca od 380 evra, ali zahvaljujući pregovaračkim sposobnostima moje lepše polovine Cvete, smanjismo taj odnos na 300 evrića. Skupo – jeste! Elegantno – jeste, jer su automobile (Mercedes i Nissan), bili čisti i opremljeni klima uređajima, što je došlo kao melem po pravoj žegi.

I, krenusmo vijugavim serpentinama ka samom vrhu ostrva. Zapravo, nama su bile interesantne dve destinacije, Fira i Oia. Prva, Fira je glavni grad Santorinija. Muzej praistorijske Tire prikazuje predmete iz uništenog naselja Akrotiri iz bronzanog doba, uključujući zidne slike i keramiku. U blizini, okrečena pravoslavna mitropolitska katedrala ima freske lokalnog umetnika Hristoforosa Asimisa. Firina lokacija na vrhu litice pruža pogled na Nea Kameni, još uvek aktivno vulkansko ostrvo na zapadu…

Druga, Oia je primorski grad na severozapadnom delu Santorinija. Grad odlikuju kuće okrečene u belo, uklesane u vrhove strmih litica, sa pogledom na ogromnu, vodom ispunjenu kalderu. U jednoj vili iz 19. veka smešten je Pomorski muzej, koji prikazuje eksponate vezane za lokalnu pomorsku istoriju, uključujući stare figure sa pramca brodova, mornarske sanduke i makete starih brodova. U blizini se nalaze ruševine zamka Oia, poznatog po pogledu na zalazak sunca…

Po mom ustaljenom običaju, malo ću čitaoce “zamarati” sa kraćom istorijom, šta je značajno na Santoriniju i šta zaista ne smete propustiti ako ga ikada posetite.

Santorini (grčki: Σαντορίνη, antički naziv Thira) nije samo ostrvo – to je prizor koji oduzima dah. Bijele kockaste kuće, plave kupole i litice kaldere visoke 300 metara iznad tamno plavog Egeja čine ga jednom od 3 najtraženije svjetske destinacije za luksuzni turizam, vjenčanja i krstarenja.

Smješten na jugu Kiklada, 200 km jugoistočno od Atine, Santorini je ostatak onoga što je nekada bio jedan veliki vulkanski krug.

KRAĆA ISTORIJA
Istorija Santorinija je istorija vatre, pepela i vaskrsenja.
Prvobitno se zvao Strongili (Kružni), a kasnije Tira u čast spartanskog kralja Tirasa. Pre oko 3.600 godina (oko 1600. god. p.n.e.) dogodila se jedna od najvećih vulkanskih erupcija u istoriji čovečanstva. Eksplozija je raznela centar ostrva, stvorila ogromnu kalderu ispunjenu morem i izazvala cunami koji je uništio Minojsku civilizaciju na Kritu. Mnogi veruju da je upravo to inspirisalo Platonovu legendu o potopljenoj Atlantidi.
Na jugu ostrva, ispod sloja vulkanskog pepela, savršeno je očuvan antički grad Akrotiri – “Pompeja Egeja” stara 4.000 godina, sa dvospratnim kućama, freskama i kanalizacijom, što svedoči o izuzetno naprednoj civilizaciji.
Kroz vekove ostrvom su vladali Feničani, Spartanci, Rimljani, Vizantinci, Mlečani (koji su mu dali današnje ime po Svetoj Ireni – Santa Irini = Santorini) i Turci, da bi 1830. godine postao deo moderne Grčke. Današnji izgled – bele kockaste kuće uklesane u stenu – nastao je iz potrebe da se odbija jako sunce i da se kuće zaštite od zemljotresa.

ZNAČAJNO NA SANTORINIJU
Santorini je najjužnije ostrvo Kiklada i jedino naseljeno ostrvo na aktivnom vulkanu u Evropi.
Kaldera: Ogromna morska kotlina okružena liticama visokim 300 metara. Sela Fira, Firastefani, Imerovigli i Oja su kao beli venac nanizani na njenoj ivici. Pogled na kalderu je razlog zašto ovde dolazi ceo svet.
Arhitektura: Kikladski stil – bele kuće sa plavim prozorima, uske popločane ulice, crkve sa plavim kupolama. Najfotogeničnije su tri plave kupole u Oji.
Vino: Vulkansko tlo daje jedinstvena vina. Autohtona sorta Asirtiko uspeva na specifičan način – vinova loza se plete u venac “kouloura” da bi se zaštitila od vetra. Vinarije kao što su Santo Wines i Venetsanos nude degustaciju sa pogledom na kalderu.
Plaže: Nema zlatnog peska – plaže su vulkanske i nestvarne. Crvena plaža (Red Beach) ispod crvenih stena, Crna plaža Kamari i Perisa sa crnim šljunkom i Bela plaža dostupna samo čamcem.

ŠTA SE NE SME PROPUSTITI – ODABRAO SAM TOP 7 ZA NAŠE ČITAOCE
1. Zalazak sunca u Oji (Oia): Najčuveniji zalazak na planeti. Dođite dva sata ranije, zauzmite poziciju kod zamka Oje i gledajte kako sunce tone u kalderu dok cela Oja aplaudira.

  1. Pešačka staza Fira – Imerovigli – Oja: 10 km najlepšeg pešačenja u Grčkoj, ivicom kaldere. Svaki korak je razglednica. Mi nismo pešačili, ali oni sa kondicijom jesu.
    3. Akrotiri – arheološko nalazište: Obavezno sa vodičem. Freske “Plavi majmuni” i “Ribari” ostaviće vas bez daha.
    4. Krstarenje kalderom: Jednodnevni izlet brodom – kupanje u toplim vulkanskim izvorima na Palea Kameni, šetnja po aktivnom krateru Nea Kameni i ručak na ostrvcetu Tirasija.
    5. Ammoudi Bay ispod Oje: 300 stepenica do ribarskog zaliva sa kristalnom vodom i tavernama na samoj obali. Naručite svežu hobotnicu na žaru.
    6. Fira uveče: Glavni grad, živahan, sa muzejima, suvenirnicama i koktel barovima sa pogledom. Idealno za noćne fotografije kaldere.
    7. Degustacija i gastronomija: Probajte fava (pire od žutog sočiva), tomatini Santorinija (slatki čeri paradajz), beli patlidžan i vino Vinsanto – desertno vino staro 4.000 godina…


Pogledajte par fotografija u galeriji. Klikom na iste ih uveličavate.


Pošto nas je Dimitri dovezao do Fave, preporučio na je restoran “Barolo” koji jednostavno visi iznad plavetnila mora u kojem je prkosno stajao ukotvljen putnički brod. Hrana bogovska, vina kvalitetna, osoblje ljubazno i profesionalno. Izabrali smo belu snapper ribu na žaru koja je jako ukusna. Cene, paprene! Ali, vi ste na odmoru i spremni ste na sve izazove.

Santorini je, dakle, skup, vetrovit i uvek pun, ali je jednom u životu obavezan. To je ostrvo koje ne posmatrate – u njega se zaljubite.

Pred povratak smo se i uverili u spektakularan zalazak sunca.

Da sve ne bude idilično, potrudili su se veliki morski talasi koji su na pola puta između Santorinija i Parosa postali razlog za brigu. Brod koji je inače super moderan i prilagođen ovakvim okolnostima, uspešno se nosio sa tim, dok smo mi, putnici, bili u blagoj panici. Neki su i povraćali, a oni lakše klonstrukcije su “leteli” tamo-ovamo… Ipak, stigosmo u mirnu luku Parikije, a ostalo je istorija!


Više fotografija na FB stranici autora.


 


POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here
Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila