Prof. Mirjana Stojanović Trivanović, doktor ekonomskih nauka rođena je u Banjaluci gde je završila studije ekonomije na Ekonomskom fakultetu 1979. godine. Po završetku fakulteta otišla je u Englesku na Oxford na mesec dana, radi usavršavanja engleskog jezika što je u to vreme kako prof. Mirjana kaže bio “poduhvat” i veliki izazov, finansijski i logistički.
U Beogradu je doktorirala 2012. godine, od tada je profesor na fakultetima ekonomije u Banjaluci, Kragujevcu i Beogradu. Od 2015. je stalni gostujući profesor na državnom fakultetu pri Universitetu u Ludwigsthafenu u Nemačkoj.
Mirjana je veoma poštovana jaka, plemenita i sposobna žena, veliki humanista, koja u svakoj situaciji nađe put da pomogne ljudima. Brojne uspešne humane akcije o tome svedoče, o njima će mo kasnije govoriti…
Njenu izuzetnu karijeru koju je na žalost prekinuo rat sa porodicom je jako teško doživela. Prisećajući se tog perioda Mirjana je rekla:
“Zbog nemogućnosti obezbjeđivanja osnovnih finansijskih sredstava za porodicu, 2 mala sina uzrasta 2 i 6 godina i jako bolesnom majkom (suprug je bio na ratištu kao borac vojske Republike Srpske), morala sam otići u Njemačku 199.3 godine na privremeni rad na 4-5 meseci bez mogućnosti da dođem u Banjaluku, tj. nisam smela napustiti teritorju Njemačke jer se više ne bih mogla vratiti na rad. Kada se rat završio, preporučena sam Mađunarodnom monetarnom fondu MMF kao prevodilac i asistent gdje sam ad hoc pomagala oko pisanja zakona o bankarstvu i zakona u Centralnoj banci BH. Po preporuci predstavnika MMF-a sam angažovana u Svjetskoj banci od 199.7 do 2000. godine gdje sam bila rukovodilac kancelarije FC Intenational Finance Corporation za Republiku Srpsku. To je značilo dva puta godišnje po 2 sedmice treninga i rada u Vašingtonu što mi je znatno obogatilo znanje iz oblasti ekonomije i financija.
Da li ste se posle završenog rukovodećeg posla u Svetskoj banci vratili ulozi univerzitetskog profesora ili Vam je posleratni period doneo nove izazove?
Poslije završetka rada za Svjetsku banku, vratila sam se poslovima u komercijalnim bankama u Banjaluci, koje su u to vrijeme bile privatizovane a kapital je bio iz inostranstva. Poslovi koje sam obavljala u komercijalnim bankama je bio uglavnom u višem srednjem rukovodnom statusu, što je za porodičnu ženu itekako izazovno. Investitori mjere uspješnost i nivo profita a na zaposlenim banke, posebno rukovodnom dijelu, je da to i ostvari. Bili su tu mnogi prekovremenI sati rada i odricanja od najljepšeg dijela života i druženja sa članovima porodice. To mi i sada ostavlja gorak ukus u ustima, da li sam previše svog vremena bila odvojena od porodice i da li je to bilo ispravno i korektno prema njima. Vjerujem da je to pitanje koje mnoge jako zaposlene i ambiciozne žene sebi postavljaju.
1997. godine radila sam, za mene, najteži i najtužniji posao na svijetu. Bila sam asistent i prevodila istražiteljima Haškog tribunala o zločinima članova HVO nad srpskim civilima koji su protjerani iz Hrvatske u operaciji Oluja. To su toliko traumatne istinite priče (bilo je bar 30 svjedoka, preživjelih iz Oluje), da bih sve dala da nisam morala slušati i prenositi na engleski jezik sudijama, istražiteljima iz Haga. U to vrijeme nije bilo popularno, kao Srbin, komunicirati ili raditi za Hag, ali ja nisam mogla odbiti da pomognem, da se istina o stradanju tih ljudi čuje i zločinci kazne.
U 2000. godini sam se kratko bavila politikom, sa ciljem ustanovljenja boljeg ambijenta u Republici Srpskoj, kada je profesor Mladen Ivanić, kao Premijer Vlade Republike Srpske, nastojao osnovati ekspertsku Vladu, te sam imenovana za zamjenika ministra u Ministarstvu za ekonomske odnose sa inostranstvom. Ovo sam morala napustiti i preći u banku, iz prostog razloga, što je plata bila toliko manja nego u banci, a meni je predstojao period nabavke stana za porodicu.
Kako je došlo do toga da radite u Nemačkoj kao gostujući profesor ekonomije?
Godine 2014. sam se zaposlila na Ekonomskom fakultetu, pri Nezavisnom univerzitetu Banjaluka. Prilikom sastanka u Dubrovniku, u organizaciji EU, upoznala sam gospođu Kerstin Gallenstein, koja je bila, a i sad je, direktorica Međunarodnog odjeljenja pri Univerzitetu u Ludwigshafenu. Predložila je da potpišemo Ugovor o saradnji, između naša dva Univerziteta, i tako je sve počelo i hvala Bogu, evo traje i dan danas.
Dugi niz godina bavite se humanitarnim radom. Od 2014. godine ste član Upravnog odbora humanitarnog udruženja žena “Duga”, a od 2022. član Upravnog odbora Banjalučana u Švajcarskoj. Kakva su to udruženja, upoznajte nas bolje sa Vašim radom?
Član sam Upravnog odbora Humanitarnog udruženja žena “Duga”, koje čuvaju od zaborava Zmijanjski vez, koji je na Unesco-voj listi zaštićenih nematerijalnih dobara.
Znanjem ekonomije i jezika, pomažem da ovo udruženje preživi, traje i prodaje svoje proizvode, kako bi socijalno ugrožene žene imale bar minimalan prihod od njihovog rada (vez, tkanje) itd.
Prije 5 godina sam uradila strategiju razvoja ovog nevladinog i neprofitnog udruženja i pomažem da idu naprijed prema toj strategiji. Kada uđete na stranicu HUZ Duga Banjaluka, vidite šta su sve te vrijedne ruke uspjele da naprave a da sebi obezbijede minimum sredstava za egzistenciju, jer su to mahom žene koje su u Oluji i drugim nesrećnim događanjiam u ratu, napustile svoje domove a često i izgubile najbliže članove porodica, te je Duga bila mjesto njihovog socijalizovanja i psihičkog oporavka.
Član sam Upravnog odbora, od osnivanja u maju 2022. godine, Udruženja Banalučana u Švajcarskoj, u Lucernu, gdje smo oragnizovali na destine humanitarnih akcija: kupovina vozila hitne pomoći za Urgentni centar Banjaluka, opremu i garderobu za starački dom u Banjaluci i niz pojedničanih akcija, bolesnim, ugroženim i ubogim ljudima u Banjaluci i okolini. Pored toga, svake godine u Lucernu organizujemo dva događaja, Slava Udruženja 21. maja (Sveti Jovan ljetnji) i dane Banjalučke kulture u jesen (novembar ili decembar), gdje dovedemo pozorišne umjetnike, profesore istorije, muzičare, izložbe umjetnickih radova i druge učesnike. Umjetnike i učesnike iz Banjaluke organizujem, organizujem logistiku prevoza, pripremim kontakte za humanitarne aktivnosti prema Banjaluci i slične aktivnosti.
Od kada ste član udruženja Tesline naučne fondacije? Na koji način radite u Banjaluci?
Nakon upoznavanja, virtuelno, na jednoj konferenciji sa poštovanim osnivačem I predsjednikom TNF iz Filadelfije, gospodinim Nikolom Lončarom, odlučila sam prije 5 godina da se pridružim divnoj inicijativi, koja ima osnovnu misiju promocija Teslinog lika I naslijeđa.
Gospodina Lončar je predložio da postanem član Upravnog odbora Tesline naučne fondacije Srbija, a meni je bila izuzetna čast da tu ulogu prihvatim. Sada već 5 godina, radimo promocije Teslinog lika u Banjaluci, u julu mjesecu, obilježavanjem Teslinog dana rođenja uz bogat kuturno umjetnički program, filmove o Tesli i druge aktivnosti.
Kao predsjednica Udruženje Teslina naučna asocijacija Banjaluka prema našem zakonu bi bilo prekomplikovano registrovati pod nazivom Fondacija), organizujemo i osnivamo Tesla klubove u osnovnim školama, gdje motivišemo djecu da čitaju o Tesli, pišu, slikaju, eksperimentišu, takmiče se međusobno, u raznim oblastima nauke i sporta.
Do sada smo osnovali 2 Tesla kluba u osnovnim školama u Banjaluci, a u osnivanju su još dva kluba. U januaru ove godine naša učenica iz OŠ Nikola Tesla u Banjaluci, Lara Karalić je, u Njujorku, dobila prvu nagradu za sastav: “Zašto je Tesla pisao ćirilicu”, i to u konkurenciji, gdje su učestvovali Tesla klubovi iz mnogih zemalja svijeta.
Upravo ćemo raspisati međunarodni konkurs, za djecu iz srpskih škola u dijaspori, Srbiji i Republici Srpskoj, na temu života i rada našeg velikana i najvećeg izumitelja, iz našeg naroda.
Ponosna sam što sam postala član porodice Teslin narod, jer stvaramo, svi zajedno, divan potencijal i društveni milje, da djeca sa posebnim talentima dobiju šansu za podršku naših uspješnih ljudi u svijetu, za dalje školovanje, bez obzira na metrerijalni status njihove porodice. Ovo je važna misija Tesline asocijacije Banjaluka, povećati šansu za uspješno školovanje talentovane djece u inostranstvu i dati im šansu da stvore mrežu prijateljstava sa školskim prijateljima, koju mogu donijeti u našu Republiku Srspku. Potencijal ove male ali bogate zemlje, leži u prvom redu u mladim, talentovanim ljudima a ne u rudnim ili šumskim bogatstvima.
Slavica MOMAKOVIĆ
Divno. Hvala Vam divne dame
Hvala Vam divne dame.