Moj današnji sagovornik je poznati pjevač i tekstopisac sa adresom u Crnoj Gori, Zdravko Đuranović, koji ovih dana ima sjajan povod za slavlje, naime njegov novi CD će upravo ugledati svjetlost dana.
Poštovani Zdravko, na početku našeg razgovora, krenimo od lijepih novosti… Saznajemo da ćete svoju publiku uskoro obradovati novim CD-om, recite nam nešto više o tome…
Na novom CD-u, inače 15-tom po redu, nalazi se i petnaest pjesama koje su stvarane u prethodne 3 godine. Većina pjesama nosi moj autobiografski pečat. Po svojoj tematici one su ljubavne sa jakom emocijom. Većinu pjesama sam ja napisao, ali ima i drugih autora: Šuki Planjanin, Indira Gerina, Zlaja Sjerić, Petar Apić, Marko Novaković, Predrag Nedeljković, Senad Drešević i mnogi instrumentalisti. Izdavač CD-a je muzička produkcija “Sezam” iz Beograda.
Iza sebe imate višedecenijsku karijeru, kako je sve počelo?
Skoro ima 40 godina od mog pjevačkog početka koji je bio sasvim slučajan.
Svirao sam kao gimnazijalac harmoniku i zanosio se komponovanjem pjesama i vidio sebe isključivo u tome. Tih godina sam na prestižnom festivalu “Titogradsko proljeće” prijavio svoju kompoziciju koju je žiri uvrstio u takmičenje. Nažalost mnogi tada aktuelni pjevači nisu mogli da je iznesu i odustajali su. Da ne bi pjesma bila diskvalifikovana odlučio sam ja da je otpjevam, i tada prvi put stao pred mikrofon i pobijedio.
Uskoro poslije toga slijedi poziv od Mileta Basa i snimam singl ploču sa grupom koja se na toj ploči prvi put potpisuje kao “Južni Vetar”, koja će kasnije doživjeti nevjerovatan muzički uspon.
“Mujo đogu po Mejdanu voda” je pjesma kojom ste sa 20 godina, a i sada u muzičkom projektu Zlaje Sjerića “Sevdah uz harmoniku” stali rame uz rame sa eminentnim izvođačima sevdalinke, što nije nimalo lak zadatak…
Pjesma “Mujo đogu po Mejdanu voda” je moj prvi uspjeh kao interpretatora van granica Crne Gore još na samom početku karijere. Dopala mi se ideja Zlaje Sjerića da je za njegov projekat izvedemo samo sa harmonikom što je Zlaja maestralno i uradio. Ja sam pjesmi dao i dušu i emocije i dobio veoma lijepe komentare od ljudi koji se decenijama bave sevdalinkom.
A sevdalinka je spomenik nacionalne kulture svakog naroda koji je baštini. Sevdah je inače, pjesma ljubavi, života i najljepših ljudskih osjećaja.
Podgoricu i Crnu Goru ste opjevali svim srcem. Je li bio izazov u muzičko ruho odjenuti “Prijestolje od kamena” kralja Nikole i koliko je (i da li je uopšte) bitno za jednog umjetnika da svojim stvaralaštvom ostane ukorijenjen u rodni kraj?
Ljubav prema Domovini je urođena ljudska osobina, i u mom kraju ima izreka: Ako želiš da saznaš kakav je neko čovjek, onda pogledaj koliko je vezan za svoju Domovinu. Takođe imamo Aristotelovu mudrost: Ukoliko želite upoznati neku zemlju, slušajte njene pjesme.
Moje pjesme o Crnoj Gori pisane su isključivo olovkom srca, uvjek inspirisane njenom iskonskom ljepotom i istorijom koja u meni budi ponos. Napisao sam oko 500 pjesama o Crnoj Gori, i sa njima opjevao skoro svaki grad, istorijska mjesta, rijeke, planine, velike ljude i vladare…uglavnom sve crnogorske simbole. Naravno nisu izostale ni ljubavne teme.
Saradjivali ste sa mnogim velikanima naše muzike, koliko je iskrenih prijateljstava na estradi i s kim se Vi privatno družite?
Sama činjenica da imam više stotina autorskih pjesama govori o saradnji sa velikim brojem pjevača, što vrlo poznatih, i onih možda malo manje poznatih ali svakako dobrih pjevača. Moje pjesme su snimali: Lepa Lukić, Mile Kitić, Kemal Malovčić, Merima Njegomir, Savo Radusinović, Branka Šćepanović, Nikola Karović, Srđan Marjanović, Boban Rajović, Duško Kuliš, Mirko Rondović i još mnogi drugi. Sa svim pjevačima sam imao divnu saradnju i divno druženje… Sa mnogima imao a i danas imam veliko prijateljstvo. A kao interpretator sarađivao sam sa velikim kompozitorima i muzičarima: Tozovcem, Zaharom, Damjanom Babićem, Vladom Panovićem i mnogim drugim.
Koliko albuma i singlova ste do sada objavili i da li je “Mix pjesama o vinu” koji se može poslušati na you tube, autentičan poklon svim preostalim boemima?
Moje muzičko trajanje je već dosta dugo, a to je svakako i velika zasluga diskografskog opusa. Snimio sam jednu singlicu, 4 LP ploče i 15 CD-ova. Mnogo snimljenih pjesama je zaživjelo, ali 3 pjesme su se izdvojile kao veliki i neprolazni hitovi:Ne budi tužna princezo mala, Sama si tako htjela i Dva boema.
Što se tiče mix-a pjesama o vinu, više je posvećen sjećanju na vrijeme boema, jer boemi kao nomadi slobodnog duha više ne postoje.
Suvišno je pričati o tome koliko je Korona promijenila svakodnevicu svih nas. Ima li nastupa i da li je publika sada više nego ikada željna žive muzike? Koliko ste nastupali u poslednje vrijeme i kakvi su Vam planovi za budući rad?
Možemo slobodno reći kao činjenicu da je korona napravila opšti haos u svakom dijelu života…muziku je uklonila sa koncertnih podijuma, iz kafane, sa proslava i veselja. U jednoj takvoj atmosferi nije bilo ni nekih prilika a niti mojih želja za nastupima. Ipak sam uspio održati 4 koncerta i jedan broj televizijskih nastupa.
Šta biste poručili mladim ljudima koji tek uplovljavaju u muzičke vode? Koliko se taj svijet promijenio u odnosu na Vaše početke i da li je “komercijala’ zaista odnijela pobjedu nad svim drugim? Kako sačuvati tradicionalnu, kvalitetnu narodnu muziku, mislim da ste Vi prava adresa da im date savjet…
Muzika na prostoru Ex-Yu je imala svoje zvjezdane trenutke 70-tih i 80-tih godina.Od 90-tih muzika postaje veliki biznis…stvaraju se moćne Produkcije koje nameću neki tzv turbo-folk…preko noći se stvaraju velike zvijezde ali i veliki konzumenti svega toga. Muzika koja je mogla da se brani samo svojim kvalitetom posustala je ali ne i nestala. Mladi pjevači željni brzog uspjeha upadaju u zamke moćnih produkcija, pa za malo neke početne slave pristaju na višegodišnje izrabljivanje od strane iste, uz neke vrlo minimalne nadoknade. Tako da pjevačka zvijezda sija samo dok se donosi novac. Baviti se izvornom muzikom je samo lična emocija i patriotizam zato rijetki mladi pjevači zalaze u ovu sferu istinskih muzičkih vrijednosti.
Vaša poruka čitaocima Svet-a Australia?
Čitaocima vašeg divno koncipiranog portala želim prije svega dobro zdravlje, da nas vašim posredstvom prate, podržavaju i kritikuju kad je potrebno. Da poneku moju novu pjesmu poslušaju, jer svaka je moj pozdrav za njih i to onaj od srca.
Zahvalnost Vama draga Nataša na divnom razgovoru, takođe i portalu Svet Australia.
Zdravko, ja Vam u ime redakcije kao i u svoje ime, želim još mnogo uspjeha u ličnom i profesionalnom životu, da nas što češće obradujete novim pjesmama i nastupima širom svijeta.
Nataša Glamočanin
