djetinjstvu?
Rođen sam 28.5.1982 u Bugojnu. Djetinstvo sam proveo do 9. godine sa majkom i braćom u Bugojnu. Otac je bio zaposlen u Austriji i njega sam inače samo vikendom viđao. Prva 3 razreda sam završio u OŠ ,,9.
Septembar” u Bugojnu. Raspuste sam pretežno provodio na selu kod očevih
i majčinih roditelja, braće ili sestara. Ujedno to su mi neka i najdraža sjećanja, na livade, igre i dječije nestašluke koje sam sa rođacima sprovodio. Mnogo me veže za Bugojno. Volim proći i danas ulicama kojim sam kao dijete hodao. Slike su malo drugčije od onih prije, ali duh grada je isti.
Tokom raspada Jugoslavije, prije nego je vihor rata zahvatio BiH uputio sam se sa porodicom u Austriju. Tako da sam ostatak osnovne škole i srednju školu ovdje završio.
Počeci bavljenja muzikom?
Prvi dodiri sa muzikom bile su porodični skupovi. Moj tetak je svojevremeno svirao harmoniku, dok su mačkina braća i sestre pjevali. Tako da se može reći da moj tetan predstavlja moja vrata za ulazak u svijet harmonikaša.
Nekada bi u naš stan dolazio i pokojni Vinko Brnada, koji je bio kućni prijatelj, popularan pjevač ali je ujedno i harmoniku svirao. Imao sam običaj da uzmem punu šaku kovanica, dinara i austrijskih šilinga, uputih bih se prema Vinku, pružim ruku i pitao bih, da li mogu za taj novac kupiti od njega harmoniku. Obzirom da su moja dva rođaka odlazili na časove harmonike, počeo sam i ja 1988. prije upisa u školu da idem na muzičku nastavu, koja se održavala u KSC- u Bugojno.
Nakon nekoliko časova dobio sam od oca i prvu harmoniku, bila je to crvena Weltmeister sa 40 basova. Prvu godinu u Austriji nisam svirao jer nisam imao harmonike. Nakon te godine dobio sam novu harmoniku opet Weltmeister, ali ovaj put crnu i sa 80 basova. Tu sam ponavljao ono naučeno dok se nije pojavio fantastičan harmonikaš iz Prijedora Nedim Kazić, koji me je mnogo kola naučio svirati. Neko vrijeme sam bio njegov učenik. Onda su organizovani časovi harmonike u BH-klubu ,,Sarajevo” koje je predavao isto prijedorčanin Prof. Nedžad Behremović. Tu sam učio sviranje po notama i išlo je do samog zatvaranja kluba. Nažalost sa tim zatvaranjem i kontakt prema tadašnjem učitelju sam izgubio, a imao sam sigurno mnogo korisnih stvari od Nedžada naučiti. Nakon tog zatvaranja išao sam u austrijsku muzičku školu i isto sam svirao po notama. Tu je moj nastavnik, Franz Schlader rekao mom ocu da mi nema više šta pokazati i da idem dalje, ali te mogućnosti tada nije bilo. Bio sam opet neko vrijeme bez učitelja i ponavljao već naučene stvari. Poslije sam imao još nekoliko sedmica privatnu nastavu kod harmonikaša Nedžada Rakovića. To je bio čovjek mašina i vladao je nevjervatnom tehnikom ali je ostavio iz vjerskih stavova harmoniku i muziku. Poslije toga nisam imao više nastave osim za vrijeme ferija kad dođem u Bugojno. U Bugojnu sam išao na nastavu kod sadašnjeg veoma uspješnog producenta Mirze Hadžiahmetovića, inače vlasnika studija Hazard u Bugojnu. Mirza je bio prvi učitelj koji me je učio pjesme svirati i čuveni instrumental Orijental blue od Perice Simonovića me je on naučio. To su isto vremena kojih se rado sjećam.
U studijuStudio kao studio sam pokrenuo 2020. godine u martu mjesecu. Prije toga imao sam neki računar, neki mali mixer i monitore. Tek u martu sam napravio kabinu, nabavio jak računar, dobru miksetu i studijske programe. Moji saradnici i ujedno meni jako drage kolege su
Mevludin C. Lulo, koji je odličan i veoma kreativan harmonikaš i producent, a inače smo i kumovi. Iste odnose imam sa Mirzom Šečićem, mladim pjevačom sa izvrsnim
glasnim mogućnostima. Tu su takođe gitarista Dragan Buca Todorović, basista Miša Tričković Tričko, violinistkinja Irena Benak, bubnjar Nenad Aleksandrić,
harmonikaš i producent Igor Nedeljković, Marko Kojadinović sa duvačkim instrumentima. Dalje, tu su takođe kolege iz Turske Mehmethan Dişbudak, koji je producent posebnih Adilovih pjesama, grupa
violinista Istanbul Strings, kanunista Yildan Ergüzel, bubnjar Bülent Ay, gitarista Selahattin Güzelel, itd. Za kolege koje sam pomenuo suvišno je bilo šta govoriti, jer oni govore djelima i svako se može njihovih majstorija na mnogim snimcima uvjeriti. Umjetnici u svakom smislu. To su kolege sa kojima imam zajedničke studijske projekte. Kolege sa kojima obično radim žive svirke su harmonikaš Mevludin Cetin Lulo, pjevač Mirza Šečić, pjevačica Sandra Šabić, gitarista Edin Haskić, basista Ary Cipranić, bubnjari Adel Buzak i Ljubiša Vučković, klavijaturiste Danijel Mišković i Ermin Buzak.
Sa saradnikom i kumom LulomŽelim isto napomenuti, da sam predzadnju subotu imao priliku i čast pratiti jednog divnog Kozarčanina koji živi u Švicarskoj, a to je Eso Balić. Iskreno ne mogu se sjetiti da je jedan muzičar ostavio takav pozitivan utisak svojim stavom, načinom rada i ako je direktno sa putovanja iz Švicarske u Austriju uzeo mikrofon zapjevao pa i zasvirao, a sve to uz maksimalno opuštenje i pozitivnu energiju i nakon svirke žurio dalje za Prijedor, kako bi imao validan Covid test, koji je u Švicarskoj dobio. Energija koja iz tog čovjeka zrači je primjetljiva i među kolegama i među gostima. Tu sam spoznao
da ipak imam još mnogo toga naučiti i na sebi primjeniti od starijih kolega.
Sa Mirzom Sečićem i pokojnim Perom GudeljomObzirom da sam u najgore doba za muzičare pokrenuo studio, a to jeste upravo ovo stanje pandemije ili plandemije, jer sam ubjeđenja da je ovo pretjerano više nametnuto nego opasno, nisam baš ni stvorio neke ogromne reference. No, ipak Bogu hvala, uradio sam više nego što sam zamislio. Sudjelovao sam za turskog pjevača duhovne muzike Abdusameda Sanera u pjesmi ,,Sevgili”. Zbog pandemije video spot još nije urađen i tako da ni pjesma još nije objavljena. U saradnji sa Lulomusic i UIB Studio sam radio pjesmu ,,Siromah i princeza” za Mirzu Šečića, pjesmu Decembar koju je izdao Omerica Zukanovic, Balkanski momak, duet koji su odpjevali MR.I. i Mirza Šečić. Radio sam dva covera za Mirzu Šećića, moj instrumental Ajlin čoček, cover Čuburac kolo.
U studiju sa Adnanom Nezirovim, Danijelom Miškovićem i Harisom Kuduzovićem
Kakvi su Vaši profesionalni planovi za ovo ljeto?
U toku su projekti cover sa Andreom Milišić, coveri sa Mirzom Šečićem, coveri sa jednom slatkom maleckom koja se zove Alina, cover ,,Hava Nagila” sa mojom kćerkicom Hanom, mojih 8 instrumentala i instrumental, koji
treba da bude vrhunac medju mojim instrumetalima, pod nazivom moje kćerke ,,Hana”. U planu je jedan cover i jedna pjesma sa Elisom Rachbauer na engleskom jeziku, samo što nikako termin zajednički da potrefimo jer je Eliza pokraj pjevanja isto i profesionalni foto model. Imam projekat sa još 9 pjesama za Abdusameda Sanera. Također imam zakazano snimanje spota 7.8. u Bugojnu za moj instrumental Ajlin čoček. Snimanje spota radi Hozić Foto Video koje se
treba održati na trgu u centru Bugojna. Ovom prilikom želim da se zahvalim i gradu Bugojno za sve podrške. U spotu treba da učestvuje preko 200 aktera i siguran sam da će biti pozitivno ludo. Nakon snimanja spota dogovorio sam koncert na istom mjestu, dok gosti ovog koncerta za sada ostaju u mala tajna, jer to treba da bude iznaneđenje odnosno poklon mojim sugrađanima. Ujedno su i pandemijske zaštitne mjere popustile, tako da se i termini za svirke za različita slavlja stvaraju. Sve u svemu, zadovoljan sam, otvoren, komunikativan i volim upoznavati nove krugove ljudi.
Porodica
Vaša porodica?
Moja porodica je moja snaga. Počnimo od mojih roditelja. Otac u često navrata pozove me da mu zasviram i mislim da nema stvari koju odsviram da ne pustim njemu i srednjem bratu da poslušaju. Brat mi je inače isto počeo prije 30 godina svirati klavirnu harmoniku, ali je nakon jedne
godine odustao. Prije 2-3 godine otac mi je kupio dugmetaru Dallape i tu istu harmoniku sam ja dao bratu jer je izrazio želju da želi ponovo početi i moram reći da ta ljubav prema harmonici je živjela preko 30 godina u njemu i zaista mu ide odlično. Njegov sluh i osejaćaj čak moje nadmašuju i ako se ja mnogo više svirkom bavim od njega. Majka je također mnogo me podržavala u svirci i dalje me podržava. Isto tako je stanje sa ženom i djecom. Nekada se okupimo svi zajedno, hvala Bogu ima nas petnaest, pa
zasviramo, zapjevamo, zaigramo. Znate, sretnu porodicu imati danas je u čestim slučajevima ,,mission impossible”. Hvala Bogu, kod nas to još uvijek ide. Ja sam se inače sa 18 godina oženio. Moj stariji sin za koji dan oslužuje vojni rok u Austriji, tako da sa sinovima imam odnose najboljih prijatelja. Često mi se obraćaju čak sa ,,bro” što znaći na naš buraz. Želja mi je da roditeljima, ženi, sinovima i braći posvetim pojedini instrumental koji će njihova imena nositi, a na tom i radim ujedno.
Sa Esom Balićem i Online bendom
Muzički uzori i pjesme koje slušate u slobodno vrijeme, omiljeni pjevači?
Moji muzički uzori su svi muzičari. Loš muzičar ne postoji. Pogotovo kada je sviranje u pitanju. Svako svira ono što osjeća. Moj kum Lulo to jako lijepo definiše. Po načinu svirke karakter muzičara se ističe. Neko je osjećajan, neko je povućen, neko agresivan, neko čvrst, neko dominantan, pa tako neko i nestabilan.
Od svakoga se nešto novo može naučiti. Eh sada ako su u pitanju producenti, prvenstveno volim slušati Luline stvari. Znam kako svira i radili smo i radimo i dalje zajedno neke svirke ali me uvijek fascinira
njegova muzička mašta. Taj čovjek je toliko dubok i duhovan da se može reći ,,nebo je granica”. Inače ljubitelj sam svirke Borka Radivojevića, dok mi je stil svirke od Zorana Paunovića najdraži. Ja bih ipak opet vratio se kratko na Esu Balića. Kolegama harmonikašima koji traže raznorazne tutoriale, odnosno uputstva za sviranje harmonike savjetujem da pogledaju kanal Ese Balića. Tamo se može mnogo toga naći i
kolega Eso to tako precizno pojasni i pokaže da se sve to može bez nekih većih napora odsvirati. Što se tiće pjesme volim sve i svašta slušati i ne bih baš nikoga izdvajao, jer svaki vokalista ima svoj stil i boju
glasa.
Koji obim profesionalnih usluga nudite potencijalnim saradnicima koji
žele da snimaju u Vašem studiju?
Pa nudim u suštini sve! Bez obzira, da li covere, solo pjesme ili duete, čak i horske stvari, prateće vokale, pratnja živim instrumentima, od teksta do mixa i masteringa sve. Toliki pool saradnika imam da nema da fali. Da li naša muzika ili orijentalizam ili bilo koja vrsta muzike, sve je na prodaju što bi rekao kolega Matić. To je uvijek teško definisati jer se producent mora prvenstveno prilagoditi budžetu pjevača. Većina amatera danas očekuje vrhunske tesktove, kompozicije, mixove, na kraju krajeva hitove ali budzet je nekoliko stotina eura. Uvijek su u potražnji za nekim ,,kinezima” na ovom djelu tržišta. Mislim da je to globalan problem u svijetu producenata domaće muzike.
Moja poruka vašim čitaocima je da se vole, da se paze i da jedni drugima pomognu kada god im se ta mogućnost ukaže. Svi mi imamo odprilike iste probleme, samo što svako od nas bude u čestim šlučajevima takog mišljenja da su njegovi problemi veći nego kod drugih. Za ono što se može riješiti ne treba brinuti, a za ono što se ne može riješiti čovjek isto uzalud brine. Trebamo raditi na nama da svaku lošu stvar u nama
zamjenimo za neku bolju stvar a ostalo prepustiti Bogu. Želim svima mnogo zdravlja, ljubavi, sreće i mira… sve ostalo kinezi po jako povoljnim cijenama dostave.
Ja Vam se Amele, u ime redakcije i svoje ime zahvaljujem na razgovoru i želim Vam mnogo ličnog i profesionalnog uspjeha, sjajnih pjesama iz Vašeg studija i saradnji sa brojnim kolegama, na radost svih nas.
Ovo je muzicki video u saradnji Lulomusic
