Moj današnji sagovornik Zoran Zoka Janković je pjevač čije pjesme uvijek rado slušamo i neko ko je osvojio srca publike još prije nekoliko decenija, prvenstveno svojim glasom, uz iskrenu emociju koju nam je poklanjao svaki put, nesebično. Tako je ostalo i danas, s tim što su godine životnog i pjevačkog iskustva samo dodale na kvalitetu ovog velikog imena u svijetu narodne muzike.
Poštovani Zoka, hvala Vam što ste odvojili vrijeme za naše čitaoce, recite nam prvo, kako ste i kako ste provodili ovo tmurno vrijeme Korone
koje je, na radost svih nas, na izmaku…
Poštovani prijatelji, veliko mi je zadovoljstvo reći nesto za vaše čitaoce i raduje me što su moje pjesme i moja karijera još uvjek interesantni ljudima u Australiji.
Većinu ovog teškog vremena sam proveo u Njemačkoj gdje mi porodica živi! Sreća da imam u blizini uredjen plac i malu vikend kućicu gdje sam trošio vrijeme u sitnim zanimacijama oko trave, voća i renoviranja.
Nisam imao zdravstvenih problema vezanih za koronu osim ako ne računamo zategnute živce i čežnju za pjesmom i putovanjima! Znate, nezgodno je tolike godine , svaki vikend negdje putovati, pjevati i družiti se sa publikom i to samo jedan dan prekinuti! Nadam se da je to zauvjek iza nas mada su u Njemačkoj neke mjere još na snazi.
Recite za naše čitaoce, ukratko, Vaš životni put od Vakufa gdje ste rođeni, do Njemačke, gdje sad živite?
Da, ja sam iz Donjeg Vakufa! Tu sam se školovao, prosvirao i propjevao. Gitara je bila moj svijet, a uz gitaru ide i pjesma. Ispočetka pravi zabavnjak, roker sa dugom kosom bez nekog koketiranja sa narodnjacima! Jer, zabavnjaci su bili svima interesantniji. Poslije vojske i fakulteta u Sarajevu kreće moja profesionalna karijera. Roditelji su bili protiv ali finansijska kriza i muzika su bili jači od želje da budem inžinjer, profesor ili advokat! Dobro se zaradjivalo u hotelima , na morskim gažama, a poslije svadbe i privatna veselja su me natjerale da propjevam i narodnjake. Čini mi se da od tad tjeram tvrdoglavo svoj stil i način interpretacije. Pred kraj 80-tih polako pripremam svoj prvi album koji sam snimio u Beogradu 1990. sa Futom i Zlajom, a izašao je 91, pred rat u BiH. Mene je to zlo zateklo u Švajcarskoj, na turneji! Žena i starija ćerka su došle u Njemačku i od tad živimo tu, u jednom malom mjestu kod Štutgarta.
Vaši albumi i singlovi?
Dakle, prvi album (kaseta i ploča a posle i CD) je izašao za Diskoton iz Sarajeva pred rat, a na njemu je bilo mnogo lijepih pjesma koje su kolege poslije presnimile. Npr. pjesma “ROSNA LIVADA” obradjena je u nekoliko verzija.
Poslije su krenuli albumi za ZaM (5 ) Dosta težak način za uspješnu karijeru! Snimanja, reklame, i sve ostalo radilo se u Beogradu, a živio sam i pjevao po Evropi. Ipak, mnogo dobrih pjesama i nekoliko vanserijskih hitova ostalo je iz tog perioda! LUTALICA KAO JA, KRALJEVO, KOCKA ŠEĆERA, MILICA, NEMOJ MALA DA TI ŽAO BUDE,…
ZaM se gasi početkom novog milenijuma i ja snimam album za PGP RTS. Bez minute reklame i tv emisija skoro da se nije čuo, mada je bilo mnogo dobre miuzike na njemu! Npr. ZAGRLI ME GRADE MOJ – predivna pjesma!
Posle toga kreće VIP produktion za koji izdajem 2 albuma što je vec 9.komada . Značilo je to ozbiljnu karijeru.
2009 god. BN music kreće sa izdavaštvom i sa njima pravim jos 2 CD-a. 11. album (CD) je izašao 2012 godine i od tada snimam samo singlove koji se nalaze na kompilacijama BN-a. Ima tu nekih 10 -tak novih pjesama koje ću skupiti zajedno sa duetima i odštampati i taj 12. album. Malo li je? Oko 200 snimljenih pjesama za jednu skromnu karijeru, nije loše!
Pažljivo birate saradnike i pjesme, niste podlegli hiperprodukciji,
da li je to recept Vaše duge karijere?
Imam sreću da sam muzičar i da sam pišem pjesme, mogao sam da biram gdje i s kim ću da radim svoju muziku. Vremenom se to iskristalisalo i zna se postupak ali “dobra” pjesma, nebitno čija, uvijek je dobro došla. Većinu aranžmana radi Zoran Tutunović, tekstovi su obično iz kruga 4-5 ljudi, a najbitnije, studio u kom se pjeva i gdje se sve finalizuje je kod Nenada Legenovića, čovjeka kome neizmjerno vjerujem i prepuštam tehnički dio posla oko mojih pjesama. Ima tu saradnika koji su uz mene godinama: Perica Vasic, Joca Djevic, Marinko Cipiripi, Panča, Jasmin,… Kombinacija iskustava, kvaliteta i ljubavi prema pjesmi je dobar recept!
Recite nam nešto više o pjesmi “Ne voli te onaj ko ti kaže”, postigli ste veliki uspjeh s njom…
Zanimljivo, to je prva pjesma koju sam snimio zbog teksta. Privukla me divna poruka i dok sam je čuo znao sam da je uzimam! Htjedoh ja tu nešto mjenjati ali sreća… nisu mi dali!
Da li možemo da očekujemo uskoro nešto novo od Vas?
Nedavno sam izbacio dvije nove pjesme:
SANJAM RODNI DOM, za nas koji smo daleko od kuće, ljudi i ljubavi koje su ostale iza nas!
KAZE SRCE NIKAD VIŠE, nešto kao tipično moje i kako ja vidim svoju muziku!
Da li će biti ljetos Vaših nastupa, publika Vas željno iščekuje.
Ako bude zravlja biće i pjesme! Ima nešto dogovoreno mada su ljudi jos uvjek u grču!
Nadajmo se najboljem!
Vaša porodica?
Ne volim da ih mješam u ovaj dio mog života! Jedna ćerka je profesionalno u muzici kao pedagog, druga pleše odlično, a ni pjesma joj nije strana. Zanimljivo je da njihovo multi-kulti društvo često poželi da im odsiram i otpjevam nešto naše!
Šta Zoka Janković sluša privatno?
Ja slušam sve što je dobro …. pa i ono loše! Naučen sam da u svakoj muzici ima nešto što neko voli! To se mora poštovati! Ukusi su različiti i to akceptiram. Ja živim od tog!
Vaša poruka čitaocima portala www.svet-australia.com?
Dragi moji prijatelji, kolege, rodbino i svi koje znam i ne znam u Australiji, pazite na sebe i svoje! Budite zdravi i veseli pa kad se vidimo ili nadjemo “tamo ili ovamo” da se ljudski proveselimo!
Ja vam se u ime redakcije i u svoje ime zahvaljujem na intervjuu, uz najljepše želje za Vaš lični i profesionalni život i da se uskoro družimo svi zajedno uz pjesmu na nekom od Vaših nastupa.
Nataša Glamočanin
