Razgovarajući sa mojom današnjom sagovornicom, Natašom Mijušković, još jednom sam se uvjerila u istinitost tvrdnje da je sudbina umjetnika dodijeljena, kao i sve druge, rođenjem i da se od toga prosto ne može pobjeći. Neko ko je u sebi njegovao talente za pjevanjem i pisanjem, sada je konačno dočekao vrijeme da se predstavi javnosti i samosvjesno zakorači u svijet estrade. Do Vaših srca će sigurno stići kada poslušate njene pjesme, a za tekstove možete kontaktirati udruženje tekstopisaca Uteks u Beogradu.
Recite našim čitaocima nešto o Vašem rodnom kraju i samim počecima otkrivanja Vaših talenata?
Rođena sam u Nikšiću, Crna Gora 04.09.1975. gdje sam i odrasla, udala se i dobila dvoje djece i gdje sam živjela sve do 2005. godine kad sam sa porodicom otišla da živim i radim u Austriju.
Od ranog djetinsva pokazivala sam interesovanje za pjesmu i igru i muziku uopšte. Učestovala sam na školskim priredbama i bila sam veoma talentovana za pisanje sastava. Kasnije, kao što to uvijek biva, život nas odnese nekim svojim tokom. Udala sam se, postala majka i nisam se bavila onim što sam oduvijek voljela i imala u sebi. Povremeno bih nešto napisala i to je bilo sve. Sve do 2017. godine kad sam odlučila da snimim jednu pjesmu. Čisto eto da imam za uspomenu. Igrom slučaja stupila sam u kontakt sa Vukmanom Belojevićem koji me je uputio na Uteksov festival. Gospodinu Belojeviću se ovom prilikom zahvaljujem i za to i za svu kasniju podršku.
Od stupanja u kontakt sa g-dinom Milanom Šoškićem, predsjednikom Uteksa, počinjem da razmišljam da još nešto snimim i da učestvujem na festivalu koji on organizuje što sam i uradila. Takođe se i Milanu Šoškiću ovim putem zahvaljujem za sveukupnu saradnju i podršku.
Za kratko vrijeme ste osvojili i nekoliko nagrada na Uteksovom festivalu?
Dva puta sam učestovala i dobila zavidne nagrade čime se ponosim, a nagrade su bile:
Najljepši zavičajni tekst – 1. mjesto
Najbolji interpretator – 2.mjesto
Najbolji izvodjač – 1. mjesto
Najperspektivniji izvodjač- 1. mjesto
Ovom prilikom se zahvaljujem svima koji su na bilo koji način tome doprinijeli.
Kao što rekoh i ranije sam pomalo pisala, ali tek preko Uteksa sam dobila priliku da nešto i objavim, tačnije, dobila sam priliku za to u njihovom časopisu Biseri. Tako da sam od tada počela intenzivnije da pišem. Nekoliko kolega je izrazilo interesovanje da snime pjesme na moje tekstove. To me izuzetno obradovalo i motivisalo da se jos više trudim i sve bolje pišem. Saradnja je počela i čuće se uskoro.
Koje ste pjesme dosad snimili?
Da, u medjuvremenu sam snimila još nekoliko pjesama:
Rodjendanska žurka
Ja sam kršna Crnogorka
Bacio si moje srce
Sećanje na ljubav
Ostala je prazna kuća
Koja se pjesma po Vašem mišljenju, dosada izdvojila i najviše ušla u srca slušalaca?
Najviše se izdvojla „Ostala je prazna kuća“ i mogu reći da svi kad je slušaju plaču. Naših ljudi ima svuda, po cijelom svijetu i svi su željni rodnog kraja.
U međuvremenu sam postala i baka dvije predivne curice. Pa malo u ulozi bake uživam, malo pjesma i muzika i sve bude super.
Vaši planovi vezani za budući rad?
Prijavila sam se za emisiju „Nikad nije kasno“, očekujem poziv. Imam puno planova i želja. Bože zdravlja i sreće pa da se realizuju. Do neke sledeće prilike puno pozdrava od mene svim čitaocima www.svet-australia.com i naravno, zahvaljujem se Vama, Nataša.
Draga Nataša, ja vam se u ime redakcije i u svoje ime zahvaljujem na razgovoru i želim Vam puno uspjeha i u profesionalnom i u ličnom životu, da Vaše pjesme i tekstovi pronađu svoj zasluženi put, na radost publike.
Nataša Glamočanin
