Mima Tanasković nastupa 8. decembra na prvom solističkom koncertu orkestra “Majstori za dušu” čuvenog Aleksandra Sofronijevića u beogradskom Sava Centru u kojem je glavni vokal orkestra


Popularna umetnica Milena Mima Tanasković, raskošnog glasa i izgleda, spoj je nekoliko svetova, akademskog obrazovanja, operskog i horskog pevanja, pop muzike, narodne pesme, scenskog i televizijskog angažmana. Od dečijeg sna preko muzičke akademije, stigla je do velike scene gde danas dominira svojim divnim pevanjem, neverovatnom lepotom i umetničkim indetitetom, posebno u orkestru “Majstori za dušu” maestralnog harmonikaša Aleksandra Sofronijevića gde je glavni vokal.

Publika najčešće primeti kod pevača osmeh, lepotu, scenu, glas itd. ali umetnik ima svoj unutrašnji svet, svoj život, svoje radosti i tišine. Šta je to što publika možda nije imala priliku da sazna kada je reč o velikoj umetnici Mileni Tanaskoviċ Mimi  možete pročitati u ovom intervjuu…

Milena Tanasković Mima rođena je 18. maja 1991. godine u Leskovcu. Od sedme godine se bavi muzikom. Upisala je prvo nižu muzičku školu i paralelno pevala u gradskom dečijem horu “Zvezdice” gde je naučila sve danas što se prepoznaje u njenom pevanju; autentičnu interpretaciju i moć glasovne transformacije. Njen talenat je došao do izražaja jer je redom osvajala brojne nagrade na dečijim festivalima i takođe u oblasti latino plesa. Zatim je završila srednju muzičku školu i upisala Muzičku akademiju odsek solo pevanja kod dugogodišnje prvakinje beogradske opere Jasne Šainoviċ, a zatim nastavlla u klasi maestralnog Vojislava Spasiċa. Na grugoj godini fakulteta okušala je sreću u Zvezdama Granda gde je bila izuzetno uspešna i zpažena. U to vreme upoznala je vrhunskog haronikaša  Aleksandra Sofronijevića jednog od najtraženijeg i najpopularnijeg na našoj domaċoj sceni, sa kojim je nastavila saradnju i dožvela najveći uspeh u svojoj karijeri. Malo ranije kako kaže Mima, upoznala je najveċu ljubav svog  života, supruga, sa kojim ima dve divne ċerke koje obožavaju muziku i veċ su krenule maminim stopama. Kao vokalni solista i kantautor u orkestru Aleksandra Sofronijeviċa pre godinu dana je izdala pesmu “Zauvek odlazi njoj” sa kojom je doživela veliki uspeh. Osmog decembra ih očekuje prvi solistički koncert u Sava Centru u Beogradu za koji kako saznajemo karte su  rasprodate i očekuje se još jedan koncert a možda i više …

Vaša muzička priča počela je veoma rano još u sedmoj godini. Dok su druga deca tek otkrivala svoje snove, Vi ste veċ ulazili u svet muzičke škole i hora “Zvezdice”. Kada danas pogledate tu devojčicu koliko je njen svet ostao isti, a koliko se promenila Vaśa predstava o tome šta znači biti umetnik? 

Milenin svet je i dalje ostao isti, sa istim emocijama srca koje kuca u ritmu melodije, koje jedva čeka da drugi čuju, osete i uživaju. Naravno da su talenat i mašta vokalnog izvođača veoma bitni, ali biti profesionalac je ozbiljan posao!

Hor “Zvezdice” bio je Vaša prva ozbiljna muzička škola u praksi. Kažete da ste upravo tamo razvijali autentičnost interpretacije i sposobnost glasovne transformacije. Koliko je horsko pevanje uticalo na Vašu vokalnu disciplinu i koliko Vam je danas važno da glas ne bude samo tehnički savršen veċ i prepoznatljiv i pun emocija?

Horsko pevanje je uvek zauzimalo posebno mesto, naučilo me je da slušam druge i uživam dopunjujući se sa njima, da budem deo magije. Glas mora biti tehnički savršen, kondicija glasnica se vežba isto kao i instrument sa žicama, dirkama… Isto kao i sportista sa lopticom, reketom, telom…

Završili ste Muzičku akademiju odsek solo pevanja što Vas izdvaja od velikog broja pevača na domaċoj sceni. Zanimljivo je da ste se tokom studija sve više zaljubljivali u opersko i crkveno pevanje dok danas podjednako ubedljivo izvodite i zabavnu i narodnu muziku. Da li verujete da jedan glas može imati više umetničkih indetiteta a pritom sačuvati svoju autentičnost?

Moje transformacije su neverovatne, tako da ne bih mogla da izaberem jedan stil, kad bih zažmurila i slušala sebe kroz više žanrova, mislim da i samu sebe ne bih uspela da ubedim da je to jedna ista osoba.

Vaši muzički uzori dolaze iz veoma različitih svetova. Od Sertab Erener,  Marije Kalas i Pegi Li preko Tine Tarner, do Silvane Armenulić, Esme Redžepove i Marije Šerifoviċ; šta je zajedničko svim tim umetnicama u Vašim očima? Da li je to moċ glasa, posebna boja, interpretacija ili sposobnost da pesmu pretvore u lličnu ispovest?

Moć glasa, interpretacije, muzikalnost da istu pesmu mogu da svakog puta donesu na drugačiji način. Kod mene kad neko iznese pesmu svaki put na isti način, sa istim ukrasima, trilerima, ne može da zadovolji moj muzički ukus.

Koliko Vam je akademsko obrazovanje pomoglo da razumete i interpretirate narodnu pesmu? Postojili li nešto što publika ne vidi što se krije iza Vaše naizgled spontane interpretacije?

Fraze, ukrasi, trileri se vežbaju danima, mesecima, godinama i primenjuju samo na različite načine u različitim stilovima. Obrozavanje mi je pomoglo da muzički opismenim ono što izvodim iz svoje duše.

Vrhunska interpretacija Vaše pesme “Zauvek odlazi njoj” privukla je veliku paznju publike. Upoznajte nas bolje sa njenim autorima. Koliko Vam je važno da se pored uloge popularne pevačice ostvarujete i kao kantautorka? Da li u autorskoj pesmi lakše možete da pokažete  najličniju stranu sebe ili je slično kada izvodite pesme drugih autora?

Naučila sam da je rad i disciplina za izvođača koji želi da dugo ostane na javnoj sceni, bitniji od talenta. Kod mene u muzici ne postoje granice, ali kada mi se nešto ne sviđa, imam jasan stav o tome. Ali u životu svemu treba dati šansu. Autor muzıke i teksta sam ja, uz aranžman Aleksandra Sofronijeviċa. Moja lična satisfacija je biti samo vokalni izvođač ali sam kao mala uvek bila zapažena iz oblasti recitovanja i pisanja sastava, tekstova, tako da je to moj hobi.

Podjednako moj i tekst drugog autora, danima čitam i stvaram film u glavi, da prvo razumem a onda izvedem, ispričam, otpevam…

Pred Vama je ,prvi solistički koncert orkestra “Majstori za dušu” Aleksandra Sofronijeviċa zakazan 8. decembra u beogradskom Sava Centru. Koliko Vam znači što ċe te biti deo jednog takvog značajnog muzičkog događaja i da li ovaj koncert doživljavate kao svojevrsnu potvrdu dosadašnjeg zajednickog rada?

Koncert je kruna našeg dugogodišnjeg rada i prijateljstva. Mi smo stvarno zvezde, svako ponaosob, a publika je najmerodavnija, jer bez nje nijedan nastup ne bi imao osmeh, aplauz, ushiċenje, radost ali i suze … a to je najveċa nagrada.


Slavica MOMAKOVIĆ


POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here
Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila