Ljubitelji muzike u Australiji, naročito naše gore listovi, sigurno su zapazili kršnog deliju i sjajnog interpretatora iz Sidneja koji gde god da se pojavi zrači empatijom, fantastičnim glasom i gospodskim manirima. U pitanju je Stojan Lovrić, pevač svih žanrova muzike.
Stojan je rođen u selu Vrsta kod Bihaća gde je imao lepon i bezbrižno detinjstvo. Međutim, ratni vihor ga je odveo na drugu stranu sveta – pravo u Sidnej. Kao klinac je voleo rok muziku. Ali, kako sam priznaje, u isto vreme je slusao i „Južni vetar“. Voleo je ponekad kad bi ga društvo nateralo da zapeva Sinana, Mileta Kitića i druge…
Lovro (tako Stojana iz milošte zovemo), kako je došlo do toga da se u Australiji počneš baviti muzikom? Ko je najviše uticao ili te nagovorio?
Najveća podrška i osoba koja me je podsticala da se oprobam u ovom poslu je moja supruga Mirjana. Tu je i moja porodica i jedan moj prijatelj Zdravko Cvijanović. Slučajno na jednoj svirci otpjevao sam par pjesama po želji moje familije tj. moje sestre. I sa tad lokalnim bendom Vladete Milovanovića sve je trajalo jedno pet-šest godina. Posle toga radio sam dosta sa Slavkom Pandurovićem i Majom Mijatović moji dragim prijateljima, te sa Sekulom, Zoranom Protulipcem i Rajkom Dakićem…
Imao si, koliko je meni poznato i dosta nastupa sa mnogim kolegama. Sa kim si sve nastupao po Australiji, mislim na pevače iz starog kraja?
Od estradnih zvijezda iz otažbine radio sam sa Nedom Ukraden, Marinkom Rokvićem, Acom Ilićem, Gordanom Lazarević, Indirom Radić, Zoranom Jankovićem, Darkom Filipovićem i drugima…
Ljudi te znaju i kao stalnog člana popularnog orkestra Dragana Vujadinovića. Kakvo iskustvo i utiske nosiš iz saradnje sa maestrom Draganom?
Za mog kuma Dragana Vujadinovića čovjek ne treba skoro ništa reći. Dovoljno je samo izgovoriti njegovo ime i prezime i svakom će biti jasno o kome i kakvom muzičaru je riječ. Sa njim sam počeo davne 2004. godine na jednoj zabavi gde je on svirao. Njemu se to svidjelo, ponudio mi je da radim sa njim i ja sam to sa zadovoljstvom prihvatio. Posle je to naše druženje preraslo u kumstvo i neraskidivu vezu i saradnju koja i dan danas traje. Iza nas je 21 Srpski festival koji se održava u augustu mjesecu u Srpskom centru Bonnyrigg. I to samo po sebi govori ko je gos. Dragan Vujadinović.
Nastupaš li i sa drugim muzičarima? Ima li neki koji ti je omiljen?
Da radim i sa drugima naravno. Najviše je tu gospodin i moj veliki prijatelj Dragan Milovanović iz Brizbena koji je uradio fenomenalnu muziku za moju pjesmu. Takva veličina, strašan muzičar, a opet običan. Čovjek kakvih je nažalost moram reći – malo. U našem muzičkom svijetu tu je i Aleks Koneski. Mladi klavijaturista i slobodno mogu reći jedan od najboljih mladih muzičara ovde u Australiji koje sam čuo, a tu je i moj prijatelj Semi Rakić. Naravno, za svakog su moja vrata otvorena ako imaju dobru namjeru za saradnju ali kako to biva ljudi imaju svoje pjevače i tu ne zamjeram nikom, svako ima pravo da odlučuje s kim će da radi.
S obzirom da pevaš mnoge vrste zabave, festivale, proslave, veselja… koja vrsta ti ue omiljena i zašto?
Kao sto sam rekao pre u duši sam roker. To sam furao kao klinac i sada uvijek mi je drago kad neko naruči naprimer “Kiše jesenje”, “Sinoć sam pola kafane popio”, “Kada padne noć”, “Lutkica iz Trsta”… i mnoge druge zabavnjake.
Nastupaš i po drugim gradovima Australije. Kakva iskustva nosiš sa tih putovanja?
Da u pravu si, radim dosta Adelaid, Brizben, Gold Kost, Melburn… Po prirodi sam druželjubiv čovjek i gde odem steknem mogo prijatelja. Vjeruj mi za ovo 30 godina i više nisam imao niti jedan nezgodan slučaj. volim da uradim posao kako najbolje umijem i znam 100% dam sebe na svakoj svirci. A najbolje ocjene ljudi koji dođu na naše svirke i oni ocjenjuju da li ostajes ili te nema. Eto, ja trajem više od 30 godina i to kaže da imam prolaznu ocjenu kod njih, naravno to mi imponuje, čuj, a kome ne bi!
Nedavno si u Novom Sadu snimio video prvenac. Kaži nam opširnije o tome – koja je pesma u pitanju, ko su autori, koji je studio u pitanju, gde se može ista čuti..?
Da snimio sam svoju prvu pjesmu u Studiju “Indians” u Novom Sadu. Aranžman je radio Radomir Lakić Laki, majstor svog zanata. Ovom prilikom ga pozdravljam i pored dobre saradnje postali smo i prijatelji. A mojim kolegama kako ovde tako i u cijelom svijetu savjetujem da ako budu nešto snimali ili pravili Cavers Studio Indijans će vam napraviti sigurno dobru stvar kao što je i mnogima do sada. Pjesma se zove “Igra kolo svekrva”. Nastala je tako sto su me na svadbu njihovog sina pozvali dugogodišnji moji prijatelji. Majka od mladoženje ima uzrečicu “rodila ga majka”. I ideja je došla. Pjesma je znači svadbarska u stilu brza dvojka (Kolo). Nadam se da će se ljudima svidjeti i da ću je pjevati i slusati na svadbama i ubuduće. Tekst sam ja napisao. Fantastičnu muziku moj prijatelj Dragan Milovanović iz Brizbena, a aranžman je delo Studio INDIANS Novi Sad – Radomir Lakić Laki i za koji dan ću je staviti na FB. I na YouTube. Pod Stojan Lovric Stole.
Ti takođe i pišeš pesme; da li samo za sebe ili i za kolege? O kakvoj vrsti pesama se radi?
Pišem i pjesme. Ti si mi prošle godine poslao jednu svoju pjesmu što si napisao i uradio na “Suno”. Moram da ti kažem da pored toga što si fenomenalan novinar da isto tako možeš da se oprobaš i u pisanju pjesama jer ti to ide od ruke. Rade, na tvoj nagovor otvorio sam “Suno” aplikaciju i pjesme su dolazile same od sebe imam ih jedno 30. Razmisljam ozbiljno o tome da pišem i bavim se time. Pišem sve, narodne, zabavne, balade, krajiške… za sve imam stvarno smisla i naravno ako su moje kolege zainteresovane mogu da čuju i sami se uvjere u kvalitet.
Nedavno si napisao pesmu u čast blaženopočivšeg velemajstora na harmonici Siniše Džavića. Kakva je tvoja saradnja sa ovim rano preminulim umetnikom bila?
Da napisao sam jednu tužnu baladu za mog velikog prijatelja Sinišu Džavića koju sam stavio na FB i mnogi su, kako kažu, pustili suzu kad su je čuli.
Ovog vikenda si u Melburnu na “Dalmatinskoj večeri”. Ko sve nastupa sa tobom i šta posetioci mogu očekivati?
U subotu, 17. Oktobra, radimo u klubu “Nikola Tesla” u Davtonu. I sa tim ljudima imamo fantastičnu saradnju i ovim putem ih pozdravljam i obećavamo da će kao i uvijek kad smo dolazili u njihov klub, biti ludo i nezaboravno. Kako mi kum danas reče, sve karte su već rasprodate.
Imaš li za kraj neku poruku za čitaoce našeg Portala i za prijatelje širom sveta.
Poruka za sve moje prijatelje, kako ovde tako i širom svijeta je: Volite se, radujte se, družite se… Jer kad jednom prođe dan nikad se više vratiti neće!
Rade BERAK
