Dugogodišnja posvećenost, stručnost, vizionarski pogledi, realizovani projekti, impresivni rezultati, humanost i ogromna energija, doveli su plemenitu misiju Zorana Jelića, osnivača i direktora Daun sindrom centra Banjaluka, profesora edukacije i rehabilitacije, psihoterapeuta, refleksologa (Bachelor of Science in Natural Medicine), do velikog ugleda u Republici Srpskoj i Evropi koji sve više odjekuje svetom gradeći mostove budućnosti za dostojanstven i srećniji život osobama sa Daun sindromom i njihovim porodicama.
Ovaj intervju, pored ostalog, prikazaće osvrt direktora Jelića na izuzetno plodonosnih 15 godina rada što je u isto vreme i najava za predstojeću veliku svečanu proslavu 15 godina postojanja “Daun sindrom centra Banjaluka” koja će se održati u oktobru mesecu ove godine.
Negov radni tim, cela porodica koja je sa njim od početka osnivanja, saradnici širom sveta, štićenici – osobe sa Daun sindromom, njihovi roditelji, veoma su ponosni na postignute uspehe direktora Jelića.
Posebno bih izdvojila nekog ko pomaže “Daun sindrom centar Banjaluka”, dugogodišnjeg prijatelja, saradnika i humanistu velikog srca prof. dr. Vladu Đajića, generalnog direktora Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske i Ambasadora osoba sa Daun sindromom za prostore R.S. kome su svi beskrajno zahvalni. Važno je reći da se prof. Đajić odrekao svog poslaničkog dodatka od 1000 eura koje uplaćuje već 3 godine svakog meseca Daun sindrom centru Banjaluka i uplaćivaće ga do kraja svog mandata 2026. godine.
Pored mnogih vrlina koje krase dva prijatelja, direktora Jelića i prof. dr. Đajića je PLEMENITOST, sa kojom unose svetlost, mir, ljubav i nadu medju ljude…
Direktor Zoran Jelić
Prof. dr. Vlado Đajić
Iza Vas su, poštovani Zorane, 15 godina izuzetno plodonosnog rada koji je dao ogroman naredak osobama sa Daun sindromom. Šta Vas je vodilo da istrajete, da se nikad ne umorite? Odakle je dolazila najveća motivacija? Šta je bio Vaš cilj?
Za sve ove godine koje su prošle u mom radu sa ovim divnim ljudima radni dan mi je trajao 24 sata. Zahvalan sam Gospodu, On mi je ukazivao puteve sa kojim bih trebao da idem, On mi je pokazivao vrata koje trebam da otvorim, kako bi ovim divnim ljudima pokazao njihov put, onaj koji je bio od samog rođenja planiran za njih ali splet vanjskih okolnosti to nije dozvoljavao, oni su imali pravo na taj put, imali su pravo na šansu, pravo na grešku… To sam im morao vratiti.
Najveća motivacija dolazila je od moga sina Lazara koji je rođen 1994. godine sa dijagnozom Daun sindroma. Osetio sam da mi je Gospod podario tu misiju, ne da vodim ove ljude, jer ako ih vodim ja sam ispred njih oni me neće čuti, ako ih pratim ja moram biti iza njih neću ih čuti, znao sam da moram da budem pored njih i da zajedno idemo tim putem ka uspjehu.
Pa, kao i uvijek u životu na putu do vrha najviše njih odustane jel’ misli da ne može, ne zato što ne može, nego zato što misli, ili je prihvatio sugestije od drugih koji su mu govorili da on ne može. Shvatio sam da je to bilo osnovno i prvo što moram da promijenim.
Znajući da nikada ne smemo odustati, pobjednici nikada ne odustaju, oni koji odustaju nikada ne pobjeđuju. Velika nesreća je kada čovjek ne zna šta hoće, a prava katastrofa je kada ne zna šta može da postigne.
Svaki čovjek ima potencijala da učini sve ono što je namenjeno čovjeku. To mi je bio put da je i njima dozvoljeno, ovim divnim ljudima sa DS, da prepoznaju da i oni imaju potencijal. Kada su to prepoznali oni su ojačali svoje samopouzdanje! Kada su ojačali svoje po samopouzdanje mogao sam sa njima savladavati prepreke, učiti kako da preskačemo te prepreke, ali istovremeno pripremajući ih da kada dođu do cilja, a taj cilj je bio društveno integrisanje, samostalan život, živeti samostalno od svog rada, zato sam ih pripremao kada dođu do cilja, da tada nastaju veći problemi nego oni što su bili na putu do cilja, spremio sam ih i uspeli su u tome.
Ako se ne varam obezbedili ste im zaposlenje.
Tako je, kada se samo sjetim onih koji su došli 2010. godine, u kom su stanju bili, a sada su zaposleni u državnim institucijama u velikim kompanijama oni razmišljaju da žive samostalno od svoga rada žele da budu društveno aktivni i društveno korisni.
Od samog početka rušite predrasude o osobama sa Daun sidromom, kakav ste pomak napravili do sada?
Kao stručnjak iz ove oblasti a volim za sebe da kažem da sam terapeut za Daunov sindrom, u ovom drugom dijelu svog života postao sam profesor specijalne edukacije i rehabilitacije, refleksolog, psihoterapeut, neuro elektro ncfalografski terapeut… Zadovoljan sam kao stručnjak jer smo počeli da menjamo svijest u odnosu na osobe sa DS da rušimo pogrešno naturane stavove, da mijenjamo mišljenja i predrasude roditelja ovih divnih ljudi, uspeli smo na tome a pokazatelje da smo nekoliko naših drugara, odnosno njihovih porodica uspjeli da ubijedimo da im vrate oduzeto, poslovnu sposobnost koju su roditelji iz neznanja preko nadležnih institucija oduzeli ovim ljudima, samo zato da bi roditelj radio četiri sata a bio plaćen osam sati i tobože ta četiri sata provodio u radu sa svojim djetetom što se u praksi ne dešava.
Uspio sam i u tome to je tek krenulo i uspeće i dalje.
Uspio sam da uz pomoć ljudi dobri volje, institucija nadležnih, smanjujemo socijalnu distancu u odnosu na osobe sa DS. Oni su postali društveno vidljivi, društveno korisni, društvena javnost je takođe počela da menja predrasude i pogrešno natorene stavove. Javnost je vidjela da je osoba sa DS pre svega čovjek pa tek onda osoba sa DS.
Uspio sam da izmijenim pogrešno naturane stavove čak i stručnjaka koji su iz dosadašnjih literatura učili kako je zapisano da osoba sa DS ne može i da nije dobro da radi da bude društveno vidljiva društvena korisna samo zbog zloupotrebe.
A zar zloupotrebe nema u svim segmentima i kod svakog čovjeka. Zbog zloupotrebe onih ljudi koji to čine ne treba da stane svijet, nego treba raditi da te ljude koji su skrenuli sa koloseka, koji zloupotrebljavaju druge ljude, da ih vratimo na ispravan kolosek.
A ne kao do sada samo da im zabranjujemo da oni idu tim putem, tim lošim…
Kada ih samo zabranjujemo onda zabranjivanje traje samo dok je zabranjivač tu kada se zabranjivač odmakne čovjek ponovo nastavlja i u većoj mjeri da zlostavlja.
Takve ljude ne mislim da ne treba zabranjivati to što rade loše ali uz oprez moramo ih vraćati na ispravan kolosjek.
Rekli ste da ste kao stručnjak zadovoljni, koliko ste kao čovek zadovoljni? Ima li nečeg zbog čega niste?
Kao čovjek sam srećan, ispunjen ljubavlju radošću i mirom dok sam sa ovom populacijom dok radim i živim sa njima, oni nisu kao mi, njihov altruizam nije pomiješan sa egoizmom kao kod nas, oni vam pomognu i momentalno zaborave na to, ne traže nikada ništa za uzvrat. Ja učeći njih naučih od njih.
Nisam zadovoljan u segmentu broja uključenosti ljudi u ovaj moj rad, ovaj moj program socijalne rehabilitacije čiji sam idejni tvorac i sprovoditelji koji je u mnogo čemu učinio da osobe sa daunovim sindromom budu ljudi kao i svi drugi.
Nisam zadovoljan u toj mjeri jer sam trebao više da ih uključim. Ali, nažalost, nisam imao tehničke i finansijske mogućnosti da proširim ali neću odustati u narednom periodu će se upravo to desiti i to me je doprineo otvaranje našeg međunarodnog instituta za Daunov sindrom drugog u svijetu koji će upravo raditi kroz sve segmente naučnoistraživačke kako i dalje poboljšavati kvalitet življenja osoba sa daunovim sindromom i njihovih porodica.
Međunarodni istitut za Daunov sindrom koji ste nedavno otvorili iziskuje velike troškove .Kako će te se izboriti sa tim?
Nedavno sam se javio na konkurs koji je raspisala vlada Republike Srpske za ulazak ovakvih organizacija kao što je naš Down sindrom centar da budu priznate kao organizacije od javnog interesa što će prouzrokovati da budu na budžetu vlade Republike Srpske. Nadam se da će to uspjeti.
Morao sam sastavljati zahtev i vaditi iz medija sva ova dešavanja u proteklih 15 godina. Kada sam sve to sastavio i kada sam pogledao nije bilo srećnijeg čovjeka od mene, pa šta smo mi ljudi sve napravili, gdje su ovi ljudi putovali, Evropu uzduž i popreko, od egjskog do baltičkog mora, od istoka do zapada Evrope… Puno smo zaista toga učinili, a puno toga dobro tek treba da dođe, znajući “kakvo sjeme posijem takav će plod biti”.
Da li ste nekome posebno zahvalni?
Najviše sam zahvalan mojoj porodici, mojoj supruzi Zdravki, koja je podnijela najveći teret u svemu ovome, mojoj ćerki jeleni, mom sinu Davidu, mom sinu Aleksandru i na kraju mom sinu Lazaru, koji je promenio u potpunosti našu porodicu, promenio je okolinu i dalje je mijenja. U stvari ovaj projekat je počeo 1994. godine kada se rodio naš sin Lazar.
U čast toga, u znak zahvalnosti, Upravni odbor Down sindrom centra kada je osnivao ovaj međunarodni institut za Daunov sindrom odlučio je da upravo taj institut nosi njegovo ime “Lazarov institut za DS”.
Nije mi bilo lako jer ja kao roditelj morao sam biti i terapeut što ne ide jedno sa drugim, kako uskladiti subjektivno sa objektivnim mišljenjem? Svi članovi moje porodice su postali terapeuti neprestano rade i stvaraju ka tome da se poboljšava kvalitet življenja osoba sa DS.
Upravo sve ovo navedeno će mi puno značiti kada u oktobru budemo pravili veliku svečanu konferenciju povodom 15 godina rada gdje će ovo unazad sve urađeno moći da vidi javnost i da ovaj model naš prenosi se na sve sfere društva, da je ljubav najveći alat, najjača ovozemaljska sila. Ali i ljubav protkana zahvalnošću, a treba da se zahvaljujemo čim se probudimo, ko se od nas zahvaljuje za kiseonik bez koga ne možemo nekoliko minuta? Gospod nam je svima naumio da budemo bogati, odredio nam put, na nama je bilo da prihvatimo to i da sledimo taj put uz zahvalnost ljubav kao osnovni model u svemu.
Koje planove imate za dalje?
Puno dobroga nas očekuje jer verujem u to, svjesno mislim o tome, kako će biti dobro! Moje svjesne misli utiču na moju podsvijest, a nismo ni svjesni koliko naša podsvijest može da učini za dobrobit nas pojedinaca i cijelo čovečanstvo! “Kakve su ti misli takav ti je zivot!” – otac Tadej.
Ono što pripremamo jeste otvaranje ispostave našeg instituta u zemljama evropske unije. Da se radno povežemo sa prvim institutom za DS koji se nalazi u Americi “Alana institut”. Da zajedno sa svim našim partnerima ovog instituta, dva medicinska fakulteta, tri defektološka fakulteta, jedan fakultet psihologije, našim partnerima iz Hrvatske, Grčke, Austrije, Njemačke, Češke, Slovačke, Poljske, radimo da ovaj naš međunarodni institut u naučnoistraživačkom radu, primenjivajući napredne tehnologije, radimo zajedno na tome, da se vrati autonomija oduzeta ovih ljudi. Svaki čovek želi da ima svoju autonomiju, svoju slobodu, ali sloboda nije ulaziti u tuđu autonomiju, sloboda nije određivati nekome drugom kolika je njegova autonomija! Sloboda jeste odgovornost, upravo to treba da radimo svi zajedno da ovim ljudima dozvolimo pravo na grešku, da preuzmu odgovornost na grešku i da iz te greške izvuku sve blagodati i blagoslove koji će ih naučiti grešiti znači raditi. Nikada neće grešiti onaj koji ne radi! A upravo to je bilo zabranjivano kao i danas da ovi ljudi rade.
Već smo bili u Frankfurtu pod pokroviteljstvom našeg ambasadora Vlade Đajića i tu smo uspostavili saradnju i tu će biti prvo naše predstavništvo našeg instituta. Zatim, uporedo radimo na stvaranju prvog stana za samostalno življenje ovih ljudi a pored tog stana da bude poslovni prostor u kojem će ti ljudi koji žive raditi u tom poslovnom prostoru, živjeti od svoga rada.
Od oktobra mjeseca počinje snimanje novog filma pod režiserskom palicom mog sina Davida naše četvrto dijete koje je sada dram terapeut, koji je bio pomoćnik režisera za naš film “Neki novi Brodvej”, koji je doživeo svjetsku slavu pa i u Americi.
Tako da se stvorila potreba da snimamo sada i drugi film koji već ima naziv: “Ljubav ne broji hromozome”! Ovaj film će biti igrano dokumentarnog karaktera i govoriće o životu ljudi sa DS njihovim potrebama izazovima, greškama porodica, društva i stručnjaka.
Veoma sam zahvalan Gospodu što mi je podario moju suprugu Zdravku koja je rodila našu djecu jer ipak moram da kažem i da naglasim da iza mene stoji jedna od najvećih svjetskih institucija i najmoćnijih a to je upravo porodica!
U oktobru nas očekuje jubilarna proslava povodom obeležavanja 15 godina rada kojoj se svi radujemo.
Možete li nam sada otkriti deo slavljeničkog programa?
Tom prilikom bismo osnovali, prvi u Evropi, bokserski klub osoba sa Daun sindromom. Za prvog predsjednika ovog kluba izabrali bismo prof. dr. Vladu Đajića generalnog dir. Univerzitetskog kliničkog centara Rep. Srpske i Ambasadora osoba sa Daun sindromom.
Zahvaljujem se poštovani Zorane na razgovoru, za kraj, možemo li videti opis Vašeg rada za 15 godina postojanja?
Naravno,hvala Vama poštovana Slavice i portalu “Svet Australia” na velikoj podršci ikoju izuzetno cenimo. Veliki pozdrav čitaocima širom svijeta!
NAŠIH 15 GODINA
Prvo smo osnovali udruženje Down syndrom Banjaluka, pa smo onda osnovali 2020. Ustanovu socijalne zaštite, centar za socijalnu rehabilitaciju Down syndrom centar, o kome ste Vi pisali.
Zbog ukazane potrebe Udruženje osniva Ustanovu socijalne zaštite, centar za socijalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom „Down syndrom centar Banjaluka” uz pomoć i podršku Ministarstva zdravlja kao i ministra Alena Šeranića, 2020. godine osniva se ova ustanova kao, još uvjek jedini centar za socijalnu rehabilitaciju osoba sa Down syndromom, nadležno ministarstvo 2020. godine izdaje rješenje za rad ustanove.
Udruženje za rad s mladima UG DOWN SYNDROM BL osnovana je u decembru 2009. godine s ciljem pružanja podrške djeci i mladima sa Down syndrom, njihovim porodicama. Zaštiti njihovih prava, rehabilitaciji, habilitaciji, socijalnoj rehabilitaciji, osamostaljivanju i radnom osposobljavanju.
2010. g organizujemo prvu modnu reviju osoba sa DS u BiH koja je održana na Aquani Banjaluka s ciljem rušenje predrasuda i pogrešno naturenih stavovova u odnosu na osobe sa DS. To je bilo prvo javno predstavljanje osoba sa DS u Republici Srpskoj.
U martu 2010 g odlazimo u tada jedini centar za rehabilitaciju osoba sa DS u jugoistočnom dijelu Evrope, koji se nalazi u Puli, “Down syndrom centar Pula” koji je pružao usluge rehabilitacije i habilitacije osoba sa DS, sa kojim naše udruženje potpisuje ugovor o saradnji.
U junu 2010 god odlazimo u Poljsku -Varšava i potpisujemo ugovor o saradnji sa udruženjem „Down syndrom Varšava“ i kreće saradnja na edukaciji terapeuta i stručnjaka iz oblasti rada sa populacijom ometenom u razvoju.
Od avgusta 2010 počinjemo voditi osobe sa DS iz Banjaluke na rehabilitaciju u Pulu.
U oktobru 2010. god organizujemo konferenciju „Rehabilitacija osoba sa DS“ Banjaluka – hotel Grand. Iz Down syndrom centra Pula dolazi 28 osoba praćeni Istarskim županom i zamjenikom gradonačelnika Grada Pula.
Organizuju se radni sastanci u Gradskoj upravi Banjaluke, u Ministarstvu porodice omladine i sporta Rep. Srpske kod tadašnjeg ministra Proke Dragosavljevića, a sve u svru prenošenja modela dobre prakse iz DSC Pula u Banjaluku i otvaranje banjalučkog centra za rehabilitaciju osoba sa DS.
2011. god. učestvujemo na regionalnoj konferenciji socijalne zaštite koja se održava u Puli. Vodimo osobe sa Down S. iz Rep. Srpske na rehabilitaciju u Down syndrom centar Pula.
2011. g pokrećemo školu tenisa za osobe sa Down sy kao i defektološke radionice. Vodimo osobe sa Down sy. iz Rep. Srpske na rehabilitaciju u Down syndrom centar Pula.
2012. god. pokrećemo školu plivanja za osobe sa Down syndrom. Vodimo osobe sa Down syndromom. iz Rep. Srpske na rehabilitaciju u Down syndrom centar Pula.
2013. god. pokrećemo muzikoterapije za osobe sa Down syndrom i likovne radionice. Vodimo osobe sa Down syndrom iz Rep. Srpske na rehabilitaciju u Down syndrom centar Pula.
2014. god. odlazimo na edukacije refleksologije, Moxa terapije i psihoenergo terapije. Vodimo osobe sa Down sy. iz Rep. Srpske na rehabilitaciju u Down syndrom centar Pula.
2015. god. zajedno sa DSC Pula organizujemo Kamp Ekspresivnih Art terapija.
U junu 2015. godine pokrećemo Ekspresivne Art terapije kod nas u Banjaluci. Vodimo osobe sa Down syndromom Iz Republike Srpske na rehabilitaciju u Down syndrom centar Pula.
U septembru 2015. odlazimo u zemlje EU na edukacije iz rehabilitacije i habilitacije osoba sa DS.
2016. mart, u saradnji sa DSC Pula formiramo naš program rehabilitacije pod nazivom PAIN (Pokušaj, Analiziraj, Izvrši, Nastavi).
U oktobru 2016. g pod pokroviteljstvom tadašnjeg, a i sadašnjeg predsjednika Milorada Dodika, na Jahorini, hotel Bistrica pokrećemo program rehabilitacije PAIN. Pokrećemo program „Refleksologijom do poboljšanja motorike osoba sa Down syndrom“.
2017. god. u ZTC Banja Vrućica pokrećemo program osamostaljivanja osoba sa Down sidromom, njihovu rehabilitaciju i habilitaciju.
U oktobru 2017. god. u Kulturno Jevrejskom centru „Arie Livne“pokrećemo radno osposobljavanje osoba sa Down syndrom za konobare.
2018 god. U ZTC nastavljamo program PAIN, rehabilitacija, osamostaljivanje i radno osposobljavanje za konobare i kuhare. Refleksologija, Moxa terapija, psiho terapije, Ekspresivne ART terapije.
U oktobru 2018. god. u Kulturno jevrejskom centru „Arie Livne“ proglašavamo g-dina Arie Livne za počasnog-doživotnog predsjednika našeg udruženja i tom prilikom dodjeljujemo prve diplome o završenoj obuci za konobare i nakon tog u ZTC Banja Vrućica kreće prvo, istorijsko radno angažovanje osoba sa Down syndrom.
U novembru 2018. god. u KJC „Arie Livne“ uz podršku predsjednika Milorada Dodika i Arie Livne osnivamo Prvu školu glume za osobe sa Down syndrom i angažujemo profesionalne dramske umjetnike i režisere i krećemo sa prvom predstavom u kojoj glume osobe sa DS.
U decembru 2018. god. započinjemo veliki projekat snimanje prvog dugometražnog dokumentarnog filma „ Neki novi Brodvej“ kao zajedničkog projekta, u produkciji RTRS i našeg “Down syndrom centra Banjaluka” i režisera počinje se snimati film.
2019. god. potpisujemo ugovor u saradnji sa Down syndrom Beograd, uz podršku Predstavništva Rep. Srpske u Srbiji i šefa Predstavništva Mlađena Cicovića potpisujemo i ugovor sa ustanovom iz Novog Beograda za pomoć osobama sa mentalnim poteškoćama i pomoć starijim licima i u martu 2019. u Beogradu organizujemo manifestaciju „NEDELJA DOWN SYNDROMA BEOGRAD – BANJALUKA 19-26.03. 2019.g.“
21.03. 2019. povodom „World Down syndrom day“ u Novom Beogradu organizujemo veliku zajedničku manifestaciju Banjaluka-Beograd-Novi Beograd.
Tokom „NEDELJA DOWN SYNDROMA BEOGRAD-BANJALUKA 19-26.03. 2019. g.“ pod pokroviteljstvom predsjednice Rep. Srpske Željke Cvijanović organizovan je prvi avionski let za osobe sa Down sy. BL-BG.
Mi smo tokom boravka u Beogradu radili refleksoterapije, psihoterapije, moxa terapije osobama sa DS iz Srbije, imali smo nekoliko konferencija povodom rehabilitacije osoba sa DS. Tokom boravka u Beogradu osoba sa DS iz Rep. Srpske koji su štićenici našeg Down syndrom centra BL, imali smo radne posjete iz Vlade Rep. Srpske tj. resornih ministarstava.
U maju 2019. god. kod nas u Banjaluku u naš Down syndrom centar Banjaluka dolazi 12 osoba sa DS iz Srbije na rehabilitaciju i radno osposobljavanje koje smo radili u BL i ZTC B. Vrućica.
Tokom boravka osoba sa DS iz Srbije 2019. god. potpisujemo ugovor sa Down syndrom institucijom „T21 Beograd“, o otvaranju zajedničkog centra za rehabilitaciju osoba sa DS gdje je definisano da će osobe iz Rep. Srpske u dobi od 0- 6 god. Odlaziti u Beograd na rehabilitaciju, a osobe sa DS iz Srbije starije od 18 god. dolaziti kod nas u Rep. Srpsku na rehabilitaciju i radno osposobljavanje.
U avgustu 2019. god. glumački ansambl iz škole glume “Down syndrom centra Banjaluka “odlazi na međunarodni pozorišni festival „Art zona za svakoga -Zaječar 2019“ gdje naši glumci igraju predstavu, a naši konobari (osobe sa DS ) rade u cafee baru festivala.
U septembru 2019. formiramo prvu otvorenu Komunu za osobe sa DS u Banji Vrućici.
U saradnji sa ministarstvom poljoprivrede Vlade Rep. Srpske organizujemo prvo radno osposobljavanje osoba sa DS za voćare, travare, vrtlare i pčelare.
Tadašnji ministar Boris Pašalić donira plastenike koje smo instalirali u Komuni Banja Vrućica. Takođe uz donaciju ministra Pašalića dobijamo 350 stabala voća koje su osobe sa DS zasadile u ovoj komuni i formirale prvi svoj voćnjak. Tu kreće proizvodnja organskog povrća, ljekovitog bilja.
U oktobru 2019. g. istorijski događaj u Republici Srpskoj, premijera naše predstave „Mali princ“ u izvođenju 6 glumaca osoba sa DS iz Down syndrom centra BL, po prvi put staju na daske koje život znače.
Nakon ove premijere naši glumci odlaze u Crnu Goru gdje igraju predtsve u Podgorici i Budvi gdje potpisujemo ugovor o saradnji sa crnogorskim udruženjem Down syndrom.
U novembru 2019. god. u Banjaluci formiramo prvu školu fudbala za osobe sa Down syndrom i radimo pripreme za odlazak na Evropsko fudbalsko prvenstvo za osobe sa DS Ankara 2020.
Sredinom novembra 2019. u Banjaluku dolazi 15 osoba sa DS iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske i formiramo fudbalsku reprezentaciju „EKS Jugoslavija“.
2020.g. januar, odigrana prva antistigmatska fudbalska utakmica između timova Vlade Rep. Srpske (kapiten ministar Anton Kasipović) i reprezentacije „EKS YU“ (osobe sa DS).
2020.g. mart, pokreće se online rad i uvodimo virtuelne radionice za osobe sa DS. U ove radionce koje organizuje i vodi naš “Down syndrom centar Banjaluka”, uključuju se osobe sa Daun sindromom iz zemalja regiona, Rusije, zemalja EU, Kanade i Amerike.
U maju 2020. u saradnji sa RTRS organizujemo prvi virtuelni „MEĐUNARODNI KVIZ ZNANJA ZA OSOBE SA DS“
U junu 2020. organizujemo prvu u svijetu virtuelnu školu glume za osobe sa DS, gdje su nam glumci, osobe sa DS iz zemalja regiona, Austrije, Norveške i Njemačke. Formira se prvo virtuelno pozorište i prva virtuelna predstava „Crvenkapa“
U junu 2020. g. na Jahorini pokrećemo program socijalne rehabilitacije, osamostaljivanja, radnog osposobljavanja osoba sa DS.
U oktobru 2020. naše udruženje osniva Ustanovu socijalne zaštite, centar za socijalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom „Down syndrom centar Banjaluka”. Ministarstvo zdravlja Vlade Rep. Srpske izdaje odobrenje i rješenje za rad ove ustanove.
U septembru 2020. Moskva, potpisan ugovor o sardnji sa najvećom ruskom institucijom za Down syndrom „Daunsajd app Moskva“. Saradnja se nastavlja u razmjeni iskustava, organizovanje stručnih konferencija sa Daunsajd app Moskva. Organizuju se stručne radionice i edukacije.
U decembru 2020.g. UG “Down syndromr Banjaluka” potpisuje ugovor o saradnji sa Pedagoškim fakultetom BL i postaje nastavna baza praktične obuke studenata defektologije u Banjaluci.
2021.g. januar, formira se prva škola fudbala za djevojke, osobe sa Down syndrom. Prva ženska škola fudbala. Tom prilikom odigrana je prva antistigmatska fudbal. Utakmica damskih timova Vlade Srpske i djevojaka iz DSC BL.
2021.g. februar, šest naših kuhara iz USZ DSC BL učestvuje na međunarodnom omladinskom gastronomskom festivalu u Moskvi i osvaja zlatnu medalju – prvo mjesto u kategoriji „Peciva“.
2021.g. mart na Jahorini, OC Jahorina i USZ DSC BL potpisuju ugovor o saradnji. U sklopu programa socijalne rehabilitacije koji se sprovodi na Jahorini pokreće se radno osposobljavanje za osobe sa DS za zanimanje radnik, higijeničar u vešeraju i sobarica. Osobe sa DS u sklopu programa soc.reh. – osamostaljivanja na Jahorini borave po 15 dana bez roditelja i nakon toga radi se smjena i dolaze novi polaznici koji takođe borave po 15 dana.
2021.g. april Jahorina, otvara se Komuna Jahorina za osobe sa DS.
2021. g. juni, USZ Down syndrom centar BL i Medicinski fakultet Foča potpisuju ugovor o saradnji i USZ DSC BL postaje nastavna baza za studente defektološkog fakulteta iz Foče na Jahorini.
2021.g. juli, Narodno pozorište RS, Premijera filma “Neki novi Brodvej”.
2021.g. avgust, Banjaluka, Prvi sajam poljoprivrednih proizvoda osoba sa DS. USZ DSC BL u saradnji sa ministarstvom poljoprivrede Vlade Srpske organizovao je ovaj sajam gdje su osobe sa DS, članovi USZ DSC BL izlagali svoje proizvode iz Komuna Banja Vrućica i Komune Jahorina.
2021 g. Herceg Novi, Ekspresivni (desetodnevni) ART kamp za osobe sa DS. U Herceg Novom naš DSC BL potpisuje ugovor o saradnji sa NVO Nova šansa u Novom i kreće saradnja sa ovom organizacijom.
2021.g. septembar Beograd, Dedinje (vila Rep. Srpske) Ekspresivni Art kamp osoba sa DS (sedmodnevni).
2021.g. oktobar, Prag, Ekspresivni Art kamp (desetodnevni) uspostavljena saradnja sa udruženjem „Down syndrom Prag”.
2021. g. novembar, na Jahorini organizujemo međunarodnu konferenciju „Fitoterapije za osobe sa DS”.
2021. g. decembar, na Jahorini pokrećemo preradu i proizvodnju preparata od ljekovitog bilja koje su osobe sa DS iz DSC BL tokom ljeta brale na Jahorini i okolnim planinama.
2022.g. januar, škola glume za osobe sa DS Down syndrom centar uključuje 12 osoba sa DS u novu predstavu-mjuzikl „Roko i Cicibela“.
2022. g. mart Jahorina, otvara se prva škola skijanja za osobe sa DS.
2022. g. april, Jahorina, DSC BL otvara prvi međunarodni književni klub osoba sa DS gdje učestvuju osobe sa DS iz Rep. Srpske, FBiH, Srbije, Hrvatske, Grčke, Austrije, Norveške, Rusije, Kanade.
2022. G. maj, Banjaluka, druga antistigmatska fudbalska utakmica damskih timova djevojke iz DSC BL i doktorice sa UKC.
2022. g. septembar, Moskva, našem DSC BL uručuje se laurat i diploma za uspješno sprovođenje programa socijalne rehabilitacije, osamostaljivanja i radnog osposobljavanja osoba sa DS, kao i za uspješnu saradnju sa ruskim institucijama i fakultetima,
2022. g. oktobar, Beč, Ekspresivni Art kamp (sedmodnevni) i prezentacija rada i programa soc. reh. Uspostavljena saradnja sa Down syndrom institucijom iz Beča, sardnja uspostavljena na edukaciji, razmjeni iskustava i organizovanja stručnih foruma i konferenc. Pokrovitelj ove manifestacije i kampa je Predstavništvo Rep. Srpske u Austriji.
2022. g. novembar, na UKC RS započet projekat „Radno osposobljavanje osoba sa DS za kuhare i praksa, pod pokroviteljstvom prof. dr. Vlade Đajića.
2023.g. mart, Solun „Nedelja Down syndroma Solun – Banjaluka 18.-25.03.2023. g“. Potpisan ugovor o saradnji sa Down syndrom Grčke uz prisustvo predsjednice Grčke i zajednički obilježen World Down syndrom Day. Prezentovan naš rad i rađene psihoterapoije, defektološki tretmani isl sa ljudima sa DS iz Grčke.
2023.g. april, Narodno pozorište RS. Premijera predstave “Roko i Cicibela”, gdje glumi 12 osoba sa DS iz DSC BL koji samostalno glume na sceni u ovom velikom mjuziklu.
2023. juni, velika glumačka (petnaestodnevna) Turneja i Ekspresivni Art kamp Beč-Prag-Varšava-Šćećin (Baltik), 16 osoba iz DSC BL boravilo je na ovoj velikoj turneji i uspostavilo je saradnju sa DOWN SY Šćećin (Poljska).
2023.g. avgust, Beograd, velika antistigmatska prezentacija prve inkluzivne zbirke pjesama u izdanju DSC BL. 30 osoba sa DS pisalo je svoje pjesme, knjiga je inkluzivna jer su u njoj svoje pjesme pisali, književnici, profesori, doktori, glumci režiseri isl. Pokrovitelj manifestacije Predstavništvo Srpske u Srbiji.
2023.g. septembar, Tuzla, Edukacijsko rehabiltac. fakultet Tuzla, Ekspresivni Art Kamp, premijera naše predstave “Roko i Cicibela”, potpisan ugovor o saradnji sa Defektološkim fakultetom Tuzla.
2023. g. oktobar, Beč, premijera predstave “Roko i Cicibela” u izvođenju glumaca osoba sa DS iz DSC BL i bečka prezentacija inkluzivne knjige pjesama iz našeg književnog kluba. Održan sajam stečenih radnih vještina i prezentacija rada USZ DSC BL.
2023. g. decembar UKC RS, podjela diploma za II nivo kuharske obuke osoba sa DS.
2024. januar, Beč, Hofburg palata, učešće osoba sa DS iz DSC BL na Svetosavskom balu, predstavljanje našeg programa soc. reh. pred više od 1.500 ljudi, kancelar Austrije najavio izlazak članova DSC BL na scenu.
2024. februar, Jahorina, potpisivanje ugovora o zapošljavanju 8 osoba sa DS iz DSC BL u OC Jahorina, prvo zapošljavanje ljudi sa DS.
2024. februar, Banjaluka, Kuharske radionice sa Tamarom Vučić koja je otvorila prvi banjalučki sajam stečenih radnih vještina osoba sa DS koje su prošle 4. nivo programa socijal. reh. osamostaljivanja i radnog osposobljavanja koje sprovodi USZ DSC BL.
2024. g. februar, Sarajevo, početak velikog projekta „ Samostalnost osoba sa DS“ pokrovitelj projekta SM BiH.
2024. g. mart, Jahorina, svečana konferencija „Osamostaljivanje, radno osposobljavanje i integrisanje u društvo osoba sa DS“. Organizator konf. USZ DSC BL uz podršku i pokroviteljstvi, Ministarstva vanjske trgovine BiH, Ministarstva zdravlja, ministarstva rada i boračke zaštite Vlade Srpske, OC Jahorina.
2024. g. april, Sarajevo, prvo istorijsko zapošljavanje djevojke sa DS, koja je prošla program obuke i soc. reh DSC BL, u Ministarstvu vanjske trgovine, u kabinetu ministra Staše Košarca.
2024. g. maj, Banjaluka, treća antistigmatska fudbalska utakmica damskih timova, DSC BL i M:tel.
2024. g. juni, Beograd, velika konferencija rijetkih bolesti, potpis ugovora sa Nacionalnim savezom rijetkih bolesti Srbije, ulazak USZ DSC BL u nacionalni savez rijetkih bolesti Srbije, na inicijativu našeg DSC BL Vlada Srbije usvojila zahtjev da dg. Down sy. uvrste u kategoriju rijetkih bolesti.
2024. G. juli, Frankfurt, velika konferencija neuro EEG terapije, terapeut iz DSC BL završava drugi nivo obuke neuro EEG terapije i postaje član njemačkog saveza neuro EEG .
2024.g. avgust, Zlatibor, kamp socijalne rehabilitacije, osamostaljivanja i radnog osposobljavanja, Platforma „Integrisanje osoba sa DS u društvo“ potpis ugovora sa institucijom Vlade Srbije „Centar za mlade“ i potpis ugovor sa UG Čajetine za osobe sa smetnjama.
2024. g. septembar, Prag, Frankfurt , Karlsruhe, (desetodnevna turneja) panel konferencija „Zapošljavanje osoba sa DS i njihovo pravo na samostalan život“. Premijera predstave “Roko i Cicibela”, prezentacija rada DSC BL, saradnja sa udruženjem defektologa Njemačke.
2024. g. okobar, Jahorina, proglašavanje Ambasadora USZ DSC BL za prostore Srbije, Kosova i Metohije Jelene Trivan, gener. dir. Mtel.
2024 g. novembar, Beograd, konferencija „Cistična fibroza“ Konferenciju otvorili Tamara Vučić i glumački ansambl DSC BL. Prezentacija rada DSC BL.
2024. g. decembar, Beograd, kamp Psihoterapije pokretom, organizator USZ DSC BL, pokrovitelj Nenad Borovčanin dir. „Studentskih odmarališta Srbije.
2025. g. Beč, prvi bokserski terning osoba sa DS iz DSC BL u Bokserskof federaciji Austrije, potpis sporazuma o saradnji. Saradnja sa Down syndrom institucijom Beč, saradnja sa stručnjacima iz oblasti rada sa licima ometenih u razvoju, pokrovitelj Predstavništvo Rep. Srpske u Austriji i šef Predstavništva Mladen Filipović.
2025. G. februar, Jahorina, otvaranje prvog Instituta za Down syndrom u Evropi, a drugog u svijetu, Osnivač instituta USZ DSC BL uz saradnju sa DS institucijama Grčke, Rusije, Hrvatske, Medicinskog fakulteta Foča, Fakulteta za psihologiju Ist. Sarajevo i prvog DS instituta u svijetu iz Amerike.
2025. g. februar, Prijedor, potpisan ugovor o saradnji sa Fondom za prof. rehabil. i zapošljavanje invalida Rep. Srpske – podrška zapošljavanju osoba sa DS kroz programe radnog osposobljavanja, otvaranje Zaštitne radionice u DSC BL, otvaranje novih radnih mjesta za osobe sa DS.
2025. g. mart, Minhen, Štutgart, Diseldorf, velika turneja DSC BL, panel konferencije „Osamostaljivanje, radno osposobljavanje i značaj socijalne reh. Za osobe sa DS”. Premijera predstave “Roko i Cicibela”, prezentacija rada USZ DSC. Uspostavljena saradnja sa udruženjima psihologa i defektologa iz pomenutih gradova i stvoren plan saradnje.
2025. g. april, Zagreb, bokserski kamp osoba sa DS, potpisan ugovor o saradnji sa bokserskim savezom Hrvatske, drugi bokserski trening osoba sa DS.
2025. g. maj, Banjaluka, nabavka opreme za neuro EEG terapiju i formiranje prvog kabineta za neuro EEG terapiju u DSC BL.
2025. g. maj Banjaluka, prvo istorijsko zapošljavanje djevojke sa Down sy. koja je prošla 4. nivoa obuke osamostaljivanja, radnog osposobljavanja i socijalne rehabilitacije u M :tel, u kabinet gen. direktora Jelene Trivan.
2025 g. maj, Los Angeles, SAD, naš DSC BL predstavlja Rep. Srpsku na najvećem film festivalu dokument. filmova o osobama sa invaliditetom, naš film koji je rađen u zajedničkoj produkciji našeg DSC BL i RTRS-a, osvaja prvo mjesto i proglašen za najbolji film do sada. Uspostavljena saradnja sa Teslinom naučnom fondacijom, sa udruženjem Srba u Americi i udruženjem psihologa SAD.
2025. g. maj, Zlatibor, bokserski kamp osoba sa DS iz DSC BL, uspostavljena saradnja sa bokserskim savezom Srbije i treći trening boksera iz DSC BL. Prezentacija neuro EEG terapije i njen značaj u razvojnom putu lica sa smetnjama. Ekspresivni ART kamp Zlatibor.
Ono što bih za kraj dodao, i što je veoma važno, za ovih 15 godina uspjeli smo da postanemo nastavna baza za studente praktične obuke pet fakulteta. Upravo će institut raditi na tome da stručnjaci koji budu u budućnosti zapošljavani u naš Daun sindrom centar imaće mogućnost specijalizacija odlaska u inostranstvo, usavršavanja kako za buduće stručnjake, tako i za predstojeće da im dozvolimo da teoriju upotpune sa praksom, a praksu sa teorijom jer jedno bez drugog ne može, kada ih spojimo dobijamo nešto što se zove savršen rad!
Velike rezultate očekujem od ove nove vrste terapije koje smo pokrenuli, odnosno za koje sam završio specijalizaciju, Neuroelektro encefalografska terapija ili
Neuro EEG terapija, od koje već dobijam pomake da ljudima sa 30 godina pojavljuju se rezultati. Počinju sa razgovorom, mentalnim, emocionalnim i fizičkim smirenjem, naziru se već za zaiteresovanost, za vještine i znanja iako to u ovom dosadašnjem svom privatnom vjeku nisu pokazivali. Uspjeli smo da donacijom ministra Straše Košarca nabavimo ovaj Neuro EEG aparat koji nije jeftin ali od kojeg će mo dobiti velike rezultate. Šta u praksi radi Neuro EEG terapija, u najednostavnijem ona jeste teretana za mozak, ona dovodi mozgu ogledala i mozak prepoznaje svoj problem i počinje sam da rešava taj problem.
Čestitamo unapred direktoru Zoranu Jeliću, njegovom stručnom timu i dragim drugarima iz “Daun sindrom centra Banjaluka” jubilej 15 godina izuzetno uspešnog rada i želimo im sreću, zdravlje i napredak u daljem radu.
Slavica MOMAKOVIĆ
