Tačno pre četrnaest godina Sara Bero je, sa samo 20 godina, na svet donela dve  divne dovojčice koje su prevremeno rođene i samim tim, bio je neophodan dug period za njihov opstanak u bolnici, na odelenju, neonatologiji, uz ostale  prateće medicinske tretmane. Kao i svaka majka, Sara se radovala svom majčinstvu ne sluteći kroz kakave životne probkeme će prolaziti.

Od trenutka porođaja pa sve do danas, Sara vodi jednu iskonsku borbu sa svim nedaćama koje joj je život dodelio. I to sve sa jednim velikim optimizmom i osmehom.

Trenutak snaznanja da su devojčice rođene sa invaliditetom i kongenitalnim poremećajem tj. “Down sindromom”, za Saru je bio težak i tada, veoma velika nepoznanica. Iako tako mlada, uzima svoj život i život njenih devojčica na svoja mlada pleća i kreće u iskonsku borbu za njihov život, zdravlje i ujedno,  borbu sa okolinomn o prihvatanju osoba koje su rođene sa teškoćama u razvoju. Takođe, ulaže sve napore u podizanju svesti da takve deca imaju podjednako ista prava u društvu, porodici i okolini.

Pokraj svih bitki koje je vodila i mnogo neprospavanih noći, provedenih po raznim bolnicama i operacijama, kroz koje je prolazila sa devojčicama, Sara je pravi primer da težine života čoveka ne smeju slomiti, već ojačati i krenuti putem ka stvaranju, da se radujemo malim i velikim trenutcima i da nas uspesi ojačavaju na mnogim poljima. Pored dve bliznakinje, Sara se odlučila i za drugi porođaj i na svet donela još jednu preslatku devojčicu koja je rođena potpuno zdrava,  bez ikakvih komplikacija.

Njen najveći uspeh su, kako kaže, njene  ćerke pored kojih je i vlasnica porodičnog biznisa, prva predsednica udruženja za osobe sa teškoćama u razvoju u  Crnoj Gori. Svojim radom i projektima, svakodnevno ruši tabu teme i predrasude, kada su takva deca i osobe u pitanju. Nije se ograničila samo na Crnu Goru, već je svoj rad i humanitarni doprinos, proširila na  region.

Uskoro će izdati i knjigu za čiju promociju već sada vlada veliko interesovanje. Kako kaže, nisu joj briga samo njene ćerke koje sada imaju 14 godina, već sva deca koja su rođena sa teškoćama u fizičkom i mentalnom razvoju i svoj doprinos, dok god bude imala snage, deliće sa svima kojima su pomoć i njeno iskustvo potrebno.

Draga Saro, dobro nam došli, hvala što ste odvojili vreme za portal “Svet Australia“. Za Vas zaista treba da se čuje, druženje sa Vama kao i uvek, biće od koristi za sve nas, a pogotovu za roditelje i članove porodica koje se suočavaju sa istim nedaća kroz koje ste iVi sami prošli. Znam da ste u velikim obavezama i pripremama oko svega što je svakodnevnica Vašeg života. Kako uspevate da skoro 14 godina, istim intezitetom, stizete da ispunite Vaše planove i obaveze koji su i te kako zahtevni; kako fizički tako i mentalno?

Jako mlada sam postala mama i preuzela veliku odgovornost za svoja dva djeteta koja imaju poteškoće u razvoju. Samim tim ranije je bilo dosta odricanja kada sam lično ja u pitanju, ali sam se vremenom uhodala. Jako sam ambiciozna i vrijedna. Od samog početka sam znala šta želim i samim tim sam tako došla do svojih ciljeva. Manje spavanja, više rada, vjera u sebe i samo pozitivne misli mogu da očuvaju zdravi um.

Vi ste jedna medijski eksponirana ličnost koja kroz zalaganje, humanitarno  edukativne programe, činite zaista veoma vredan doprinos na polju poboljšavanja uslova života i rada za  osobe koje su rođenje sa  teskoćama  u razvoju na našim prostorima. Koliko je Vaše iskustvo do sada pomoglo da se svest o takvim osobama podigne na neki veći nivo?

Ja sam prva žena u regionu koja je javno počela da priča o osobama i djeci sa Daunovim sindromom ali i sa drugim poteskoćama. 2016. godine sam izjavila da je jako bitno da roditelj prihvati svoje dijete onakvo kakvo jeste, a onda će ga okolina prihvatiti. Na početku sam bila volonter u Prvom udruženju za djecu sa poteskoćama u razvoju, a kasnije sam svojim udruženjem postigla velik uspjeh i radila velike regionalne projekte u koje su bila uključena djeca iz Srbije, BiH, Hrvatske…

Samohrana ste majka tri devojčice, dve starije su rođene sa Down sindromom. Iskustva stručnog osoblja u to vreme Vam  je savetovalo da devojčice ostavite u neku instituciju ili dom, jer su smatrali da je to najbolje za Vas. Vi ste se uprkos  tome, odlučili da stvar uzmete u svoje ruke i da  decu,  na svoju inicijativu, odvedete kući i krenete u jedan veoma tezak životni period. Pokraj Vaše hrabrosti, želje i majčinskog instikta, da li ste imali podršku od bilo koga u tim teškim trenutcima?

Imala sam najveću podršku od svojih roditelja, a najviše od oca, koji su u najtežim trenutcima bili uvek uz mene i nikada nisu dozvolili da me težina života slomi.

Rođeni ste u Podgorici, kako je okolina reagovala na saznanje da su se devojčice rodile sa Dawn sindromom? Šta Vam je najteže padalo na samom početku?

USvi su bili šokirani jer sam bila jedina žena koja je rodila dvoje djece sa poteskoćama u razvoju. Najteže mi je padalo kad ih odvedem u igraonicu, a ostale majke izvedu svoju djecu napolje, moje ćerkice budu tužne jer nema djece da se igraju sa njima.

Ponosno ste eksponirali svoj život i odrastanje Vaših ćerki. Svakodnevno pružate svu ljubav koju jedna majka može da da. Koji je Vaš pokretač i šta Vas je motivisalo da javno progovorite i stanete hrabro ispred onih koji su na takvu decu gledali drugačije?

Pokretač su moja djeca, ne samo pokretač nego moja snaga. Motivaciju sam dobila jos prije 12 godina. Htjela sam da okolini i mojim sugrađanima, a kasnije i regionu, pokazem da Daunov sindrom nije prelazan i da necće preći na njihovo dijete. Istakla sam na nekom gostovanju 2016. godine da nikada neću biti jadnica koju će svijet da žali, već ću biti borac/žena koju će svijet da voli. Mogu ponosno da kazem da je tako, na društvenim mrežama imam preko 300 hiljada pratilaca koji me vole i podržavaju.

Veoma ste se mladi ostvarili kao majka sa samo dvadeset godina. Podizati decu sa Dawn Sindromom je mnogo zahtevnije i vremenski i mentalno. Kako ste se nosili sa tim i kolika su bila Vaša odricanja?

Moje godinu su igrale veliku ulogu jer nisam bila ni svjesna koliko sam zapravo hrabra i sa čim se nosim. Odricala sam se od svega, svoju mladost sam posvetila djeci. Od banalnih stvari izlazaka, šetnji pa do onih najkrupnijih. Ali sada kada sumiram sve jako sam ponosna što je to tako.

Postoje li neki trenuci u kojima razmišljate dublje, o budućnosti vaših devojčica i nešto čega se plašite?

Naravno, plašim se šta će sa djevojčicama da bude kad ja više ne budem živa. Šta posle mene?

Vaše ćerke su po mnogo čemu u svom odrastanju “prve“ i prepoznatljive, zahvaljujući Vama. Postižu uspehe već sada. Na šta ste vi kao roditelj do sada najponosniji?

Imamo mnogo uspjeha iza sebe, snimali smo spotove, otvarali Fashion Week u Beogradu, mnogih revija. Imala bih puno toga da nabrojim ne bih voljela da nešto  bitno preskočim. Mogu reći da smo na mnogim organizacijama bili počasni gosti i to je velika čast za mene.

Vaše ćerke su sada u adolescentnom periodu koji sa sobom nosi i velike promene. Da li ste se dobro pripremili za tu novu etapu koja dolazi u njihove živote?

Moje djevojcice su tinejdžerke, za par mjeseci pune 16 godina. Očekivala sam da će pubertet biti mnogo strašniji, zato apelujem na ljude da se ne opterećuju već da žive život u sadašnjosti. Život je nepredviviv, pun iskušenja, težak, ali ga možemo učiniti lijepim. Naravno to je novi period gde ulaze polako u svijet odraslih i činim sve da taj njihov put grade temeljno i da njihove mogućnosti i kapacitet prilagodim njima i vremenu u kome žive.

Veoma istrajno i hrabro se borite za prava svih koji su rođeni sa telesnim ili mentalnim poteškoćama. Koliku podršku imate od zvaničnih institucija i društva u kome živite?

Institucija nikako, nažalost. Ali i te kako imam ogromnu podršku sugrađana, saradnika, svojih prijatelja, a naravno najveću podršku imam od svojih pratilaca. Prava armija koja mi ponekad kad zatreba bude jak vjetar u leđa.

Dobar glas daleko se čuje, Vi ste Vaš edukativno humanitarni rad proširili i na ostali deo regiona. Postoli li neki deo u regionu koji se ističe po stepenu savesnosti i rada, koji može  poslužiti,  kao primer drugima?

Moje regionalno udruženje “Ljubav za ljubav” ima potpisan ugovor o saradnji sa 56 organizacija širom regiona. Imali smo velike projekte u BG, Tuzli, Banja Luci, Novom Pazaru, kao i u nasim CG gradovima (Budva, Tivat). Sve su to jako empatični ljudi i na svakom mom projektu, a  sve to zainteresovani mogu  ispratiti na Instagramu je svi naši programi su bilo jako posjećeni, na šta sam i ponosna i mnogo zahvalna. Svi ti dragi i humani ljudi čine sve najbolje da se ovaj veoma bitan dio društva istakne i prihvati. Učimo i dijelimo iskustva međusobno i rezultati su vidni.

Često ste gost u raznim emisijama i edukovanju na ovu temu. Kakvi su rezultati sveukupno do sada po Vašem mišljenju? Vaša prva knjiga, za koju vlada veliko interesovanje, ubrzo će ugledati svetlost dana. Kakva su Vaša očekivanja i koliko će Vaša autobiografija i životno iskustvo, pomoći onima kojima treba a i društvu u kojem živite?

Da, baš je veliko interesovanje za knjigu, ona će se zvati “Obilježena”. Knjiga je jako teška i emotivna i mislim da će se mnogi pronaći u njoj. U isto vrijeme, jako poučna. Nadam se da će knjiga ugledati svjetlost dana jako brzo. Radimo na tome.

Na kraju našeg druženja, želim Vam reći da zaslužujete ogroman respekt i poštovanje svih nas u želji da saradnja i kontakti koji su Vam potrebni, dopru do nadležnih i svesti svih koji se mogu uključiti i dati svoj doprinos, jer boriti se sam i davati svoj maksimum na tom polju je veoma zahtevno, vredan i za svako poštovanje je. Moj oficijalni posao je usko vezan za ovu temu i sa trideset godina iskustva mogu slobodno reći da imam savršenu sliku o Vašem životu i požrtvovanju koje pružate, kako kroz svoju porodicu tako i kroz društveno humanitarni rad sa ostatkom sveta. Gde i kako zainteresovani mogu da Vas kontaktiraju u koliko imaju potrebu da dođu do što više informacija i saveta koje im možete pružiti?

Prvo želim da se zahvalim na predivnim rijecima. Jako mi ne bitna podrška takvih žena kao što ste Vi. Smatram da takve žene samo mogu da doprinesu još ljepšoj i boljoj budućnosti. Ne samo mojoj, već svoj djeci sa poteškoćama. Ovo je jako bitna tema za govoriti. Svi ljudi koji žele da dođu do mene, mogu me kontaktirati na mojim društvenim mrežama: Instagram @berosara_official, Tiktok: sarabero_88 ili putem mog PR i zamjenice Katarine Kazić, koja ljubazno svima odgovori Instagram: @katarinakazic.

Šta biste želeli za kraj da poručite našim i vašim pratiocima i svima onima koji su u istoj ili sličnoj situaciji kako sto ste Vi?

Da vjeruju u sebe, da ne dozvole da ih okolina učini manje bitnim ukoliko imaju neku poteškoću oni ili njihovi najbliži. Svaki čovjek je vrijedan i nadaren na svoj način. Širite ljubav i empatiju i samo tako ćemo učiniti ovaj svijet boljim, ljepšim, sa manje nasilja, a više ljubavi.

Pozdrav od srca za sve pratioce Portala “Svet Australia” i sve divne i humane ljude. Sa poštovanjem, Sara Bero ❤️

Slađana BOJOVIĆ


POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here
Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila