Dana, 22. 02. 2019. u 15,00 časova, na Novom groblju u Beogrdu, sahranjen je Šaban Šaulić. Ispratili su ga na vječni počinak njegova porodica, mnoge estradne i sportske ličnosti, političari i hiljade građana koji su voljeli njega i njegove pjesme.
Dan je bio tmuran, tužan i hladna kiša je padala neprestno dok je na posljednji počinak ispraćan čovjek koji zuvijek obilježio narodnu muziku Balkana, divnim pjesmama, svojim predivnim glasom.
Novo groblje se nalazi preko puta mog stana, dobro poznajem prečice i staze po njemu pa sam pre dolaska povorke i njegove porodice prošla Alejom zaslužnih građana u kojoj će počivati i u sigurnom sakrivenim kutku sačekala sahranu.
Nisam tamo otišla kao novinar nego kao osoba koja je provela decenije u dijaspori i toliko puta radovala se ili tugovala uz njegove pjesme, na njegovim koncertima za nekim dalekim imaginarnim domom na Balkanu. Svoj realni sam izgubila davno u ratu ‘91. godine, a novi koji sam stekla par godina kasnije u mom Brizbenu nije izbrisao ljubav za tim balkanskim.
Otišla sam kao poštovalac njegove muzike i svih tih lijepih i tužnih momenata koje je bojio svojom muzikom nama dijasporcima rasutim po svijetu.
Neću vam pisati o Šabanu Šauliću, njegovoj ličnoj biografiji ili muzičkoj. Toliko toga o njemu su drugi već rekli i napisali i o njemu se sve zna. I istina i lijepo, a i ono što je bilo manje dobro.
Ali želim da vam prenesm lični utisak vezano za reakcije medija na njegovu iznenadnu smrt, tu tragediju, gorčinu i revolt koji su mi ostavili mnogi mediji i veliki broj licemjernih likova sa estrade koji su njegovu smrt koristili kao lešinari.
Novine, mediji i portali su se utrkivali da iznesu što više pikanterija, drame i morbidnih detalja oko njegove smrti, vrebali kao kobci ispred njegove kuće ko izlazi ko uzlazi, slikali uplaknu potrešenu porodicu i kućne prijatelje. Nigdje mjere, ukusa, profesionalizma.
Dovodili su u studije razne kvazi prijatelje da pričaju o njemu, prenosli laži i pitali za mišljenje o njemu svakog ko se jednom pojavi sa mikrofonom na televiziji.
Ali današnje utrkivanje na sahrani za slikama poznatih, slikanje supruge kako ljubi kovčeg, objavljivanje uplakanih kćerki i slika vanbračnog sina koji ulazi u kapelu pokazalo je svu bezosjećajnost i lažno poštovanje prema Šabanu od strane medija, prema tuđoj boli, nepoštavnje prema velikom pjevaču koji je ipak samo volio muziku, želio mir svog Krčadina i pecanje na Dunavu.
Zašto porodica nije željela privatnu sahranu ne znam, zašto se od sahrane napravio rijaliti prenos, zašto je bilo potrebno spuštanje para u kovčeg skupa sa kačketom takođe, ali znam da mi je sve to skupa izgledalo kao da su ga nekako sahranili kako su svi drugi više željeli nego on sam.
Toliki blicevi, slikanja, guranje za kadar pjevača, toliki nedostatak mjere, tenzija, kukanja javnog, neukusnog patetisanja, lažnih suza, a evo u predvečerje istog dana poslije sahrane kreću sa groznim naslovima i skandalima.
Počinje razvlačenje njegovog privatnog života, teorija o naslednicima, vanbračnoj djeci i njegovoj navodnoj ljubavnici. Pljuju mu ženu, iznose pikanterije o djeci, dugovima, testamentu.
Nisu sačekali medijski lešinari i neprifesionlalci ni 24 sata. Ili da prođe bar par dana da se ljudi saberu, smire, isplaču.
Da mu daju to makar zrno poštovanja i civilizacijske empatije, a onda da potežu i neke stvari koje je možda i trgedija iznijela na vidjelo: Koliko je i dalje bitno na Balkanu ko strada, koga znate na vlasti, ko kakav ima tretman i privilegije.
Ali danas mi dijasporci ćemo se oprostiti od Šabana Šaulića bez potresnih, tužnih slika sa njegove sahrane i slika njegove uplakane porodice. Oprostićemo se uz stihove njegove pjesme i zahvalitu mu se što nam je ostavio svoje evergrin pjesme da uz njih i dalje tugujemo, radujemo se i liječimo nostalgiu i uz njih se sjećamo jedni drugih, rasutih po svijetu.
”Sve prolazi i nestaje
Sve je više uspomena
Spomenari kad požute
Tad i usne tužno ćute”…
Pozdravlja vas Tužni kišni Beograd
DRGANA PETROVIĆ
Divno sastavljeno njegove pjesme ce zauvjek zivjeti kroz dijasporu ostavio je utisak i na stare generacije kao i na mlade koje ga slusaju da bi se osjecali blizi domovini! rest in peace dragi nas Sabane… pozdrav iz Perta