Zoran Jelić humanista, dobrotvor i čovek božanskog nadahnuća, svoj život je posvetio radu i brizi osoba sa Down syndrom-om. Osnivač je i direktor jedinstvene ustanove socijalne zaštite “Down Syndrom Centra Banjaluka” takođe i profesor specijalne edukacije i rehabilitacije, psihoterapeut, refleksiolog, Bachelor of Science in Natural Medicine. Do sada u svom radu postigao je impresivne i nemerljive rezultate i uspeo sa njima da promeni u velikoj meri svest naše i inostrane javnosti koja mu se sve više divi i sve više ga podržava.
Zahvljujući terapijama raznim edukativnim programima itd. očigledan je napredak osoba sa Down syndrom-om jer su danas glumci (igrali su u svetski poznatom i nagrađivanom dokumentarnom filmu “Neki novi Brodvej”), pesnici, muzičari, sportisti, konobari, kuvari, slikari, travari i najnoviji uspeh o kojem nas je direktor Zoran Jelić obavestio, postali su novinari. Važno je napomenuti pre nego što pređemo na intervju da direktor Zoran Jelić u svojoj plemenitosti nema granica, zajedno sa porodicom koja radi sa njim, finansira sve troškove uz pojedine donacije dobrih ljudi koji pomažu i koje su uvek dobrodošle…
Direktore Jeliću za ovaj intervju saopštili ste nam više lepih vesti, a posebno jednu radosnu, koja je izazvala mnogo sreće kod naših drugara (osoba sa DS) jer su sada i novinari. Kako ste došli na ideju da pokrenete projekat “I ja želim biti novinar”?
U programu socijalne rehabilitacije za osobe sa Down syndromom koji sam pokrenuo 2016. godine, uvodeći inovativne metode, a što je podrazumjevalo rad na licu mjesta, ne u kabinetima i slično. Osobe sa Down syndrom-om su direktno uključivane u društveni život. Na taj način one su imale širok spektar socijalnih kontakata.
Razmišljajući o profesiji koja je isto tako humana kao ova kojom se ja bavim, shvatio sam da i novinari ostvaruju velike socijalne kontakte. Novinar istražuje, ali prije toga se sprema teoretski za temu koju će istraživati. Novinari veoma često ispravno koriste kognitivne metode, ulaze u nova saznanja istraživajući i oni na taj način prepoznaju da imaju potencijal i tako ojačaju svoje samopouzdanje.
To je upravo ono što mi radimo u programu socijalne rehabilitacije, dozvoljavamo osobama sa DS da prepoznaju da imaju potencijal, kada uvide to one ojačaju svoje samopouzdanje i spremni su da se uhvate u koštac sa životnim izazovima, za borbu protiv stigme i traže mogućnost da se samoizbore za stvaranje svog identiteta. Iz ovih razloga, pokrenuo sam projekat „I ja želim biti novinar“.
Koliko se osoba prijavilo za obuku i koliko je trajala? Da li su u vreme priprema imali stručnu pomoć?
Prijavilo se 10 osoba sa Down syndromom od 20 do 30 godina starosne dobi. Krenuli smo sa teoretskom obukom, tri mjeseca je trajala. Imali su stručnu pomoć jer sam nazvao prof. dr Nenanda Novakovića i on je predložio da učestvuje i da se uključi Banjaluka College (BLC) odsjek novinarstvo. Prof Nenad je za naših 10 novinara predavao i priremao ih za završni ispit.
Gde je bilo polaganje ispita i uručenje diploma? Kako je protekao sam događaj, da li bilo treme, jesu li se naši novinari radovali uspehu?
Polaganje teorije je bilo na Banjaluka College, bio je to zaista veličanstven događaj. 10 ljudi je došlo na fakultet i krenulo je. Taj dan Banjaluka se tresla od pozitivne energije i velikih pozitivni emocija koje su izbijale sa BLC.
10 osoba sa Down syndrom-om na fakultetu polagalo završni teoretski ispit. Oni su se spremali, trema je bila vidljiva ali kada je krenulo… samo znanje je izviralo iz njih, prof. Nenad (veoma plemenito pozitivna osoba velikog srca) nije štedio svoje „studente“. Niti jednog trenutka nije pokazivao da se radi o osobama sa DS, već ih je tretirao onako kako je najispravnje, kao odrasle ljude. U grčevitoj borbi da iskažu svoje stečeno znanje, ovih 10 ljudi je raslo ka nebu.
Došao je taj trenutak, zvanična podjela diploma na Banjaluka College. Ne postoje riječi da se opiše njihova sreća, …. Mi smo ljudi, ja mogu. ja hoću ja znam… odzvanjalo je BLC-om, Banjalukom… Uručene diplome su se čvrsto držale… tog trenutka oni su bili najjači ljudi na svijetu, ispunjeni, a ujedno odgovorni prema tome što su dobili mogućnost, što su dobili šansu… nisu je iznevjerili…
Diplome su istakeli na vidnom mjestu svojih kuća I ČESTO IH POKAZUJU, a takođe su ih istakli na društvenim mrežama.
Čestitamo Zorane, takođe profesoru Nenadu Novakoviću i našim dragim drugarima novinarima na istrajnosti i velikom uspehu na “Potvrdi o završenoj uvodnoj obuci iz novinarastva”; možemo li saznati njihova imena?
Naši novinari sada su: Lazar Jelic, Žabić Stefan, Grubešić Bojan, Bojić Radovan, Popović Ivan’s, Radinković Sandra, Ritan Vladimir, Lakić Aleksandar, Knežević Aleksandra i Željković Kristijan.
Da li su novinari imali praktičnu obuku?
Naravno, nakon završene teoretske obuke, usledila je praktična obuka novinara na Radio televiziji Republike Srpske (RTRS)m. Kolege novinari sa RTRS obučavali su svoje kolege novinare iz DSC BL. 10 novinara, osoba sa DS, prolazilo je na RTRS u sve nivoe od pronalska vijesti, ulaska u studio i izlaska u javnost. Prolazili su obuku u svim tv programima, jutarnji program dnevne vijesti i sl. Novinari su podučavani od kolega sa RTRS za svoj prvi samostalni intervju. Spremali su ih kako da uzmu intervju od svog Ambasadora, prof. dr Vlade Đajića koji je zapravo pokrovitelj ovog velikog antistigmatskog projekta „I JA ŽELIM BITI NOVINAR“!
Kako su novinari dočekali svog Ambasadora, prof. dr Vladu Đajića jesu li spremili pitanja?
Došao je i taj dan, još jedan u nizu velikih dana, velikih antistigmatskih dana… Dan dolaska Ambasadora osoba sa DS u Down syndrom centar BL. Novinari su bili spremni… nije bilo puno treme… Za doček Ambasadora su pripremili malu zakusku, roštiljali su ribu na drvenoj dasci koja se stavlja direktno na žar, bez obzira što je drvena… ovo je indijanski način. Dasku su dobili iz Montreala od Nikole Jelića koji im je poslao začine, recept i dasku specijalno naručenu za ovu priliku.
Ambasador prof. dr Vlado Đajic bio je pomalo, pozitivno iznenađen, nije nikada video ovaj način spravljanja ribe, zaprepašten ušao je u DSC BL i tu su ga dočekali novinari sa pitanjima. Kako to on reče, mnogo novinara dnevno traži od njega intervju, ali niko do sada nije postavjao tako teška pitanja, a istovremeno pozitivna… Kako se postaje, a kako ostaje dobar čovjek… Vi ste prof. dr. direktor ste univerzt. kliničkog centra , profesor ste na fakultetu, šta za vas znači biti Ambasador i tako redom…
Ambasadoru prof. dr Vladi Đajiću uručen je tom prilikom s velikom ljubavlju poklon, o čemu se radi?
Da, Ambasadoru je priređen poklon… Kugla od grančica i plodova… Grančice, šišarke, plodovi i slične stvari osobe sa Down syndromom su tokom 2022. god. skupljali na mjestima kako su putovali, upravo na onim mjestima koji im je omogućio njihov ambasador… sakupljani su u Crnoj Gori, Trebinju, Jahorini, Sarajevu, … Beogradu… Zagrebu… Beču Pragu, i čuvali su ih kako bi na kraju godine napravili ovu neobičnu kuglu-loptu od grančica, kao simbol pozitivnog kotrljanja DSC BL isto tako ne zaustavljanja tog dobrog kretanja jer se kugla ne zaustavlja, spremna je uvjek za pokret.
Ambasador je tom prilikom sa sobom doneo novogodišnje poklone koje je naš Djeda Mraz (odrasla osoba sa DS) dijelila prvo našim malim drugarima od 2-3 god (osobe sa DS).
Nakon ovog usledila je radna posjeta “Osnovnom sudu Banjaluka”. Tamo su dočekani od sudije ovog suda Biljane Radulović sa svojim pomoćnicima, sudskim psihologom, sudskom policijom i njihovim novinarima tj zaposlenim potparolima. Naši novinari su tretirani kao i svaki drugi novinari koji dolaze u sud… tretirani su kao odrasli ljudi, upravo onako kako treba jer ne obraćanje u skladu sa životnom dobi je velika prepreka osoba sa DS, degradirajuća i i diskriminirajuća, odrasle tretirajmo odraslo, djecu kao djecu, a ne čitav život ove ljude poistovjećuju sa djecom.
Da li će novinari imati još aktivnosti u skopu ovog programa?
Sredinom januara ovi novinari odlaze kod predsjednika Vlade i njegovih ministara i nakon toga u” Narodnu skupštinu Republike Srpske”. Posle završenih posjeta slijedi veliki novinarski rad na izradi svog prvog časopisa “DJECE SUNCA”, u kome će se prikazati retrospektiva DSC BL od 2009. god. do sada, a sve ponovo pod pokroviteljstvom Ambasadora Vlade Đajića.
Kako će se Vaši planovi razvijati ubuduće?
Predsjednik Vlade RS Radovan Višković, koji je pokrovitelj manifestacije “PREMIJER I MI“ organizovaće u drugoj polovini januara ovu manifestaciju u svečanom salonu administrativnog centra Vlade Republike Srpske. Tu će se premijerno izvesti naša nova predstava “Roko i Cicibela “(glumci osobe sa Down syndromom, njih 11), uradit će se prezentacija prve knjige zbirke pjesama osoba sa DS „Mogu Hoću Znam“ Prva ekskluzivna knjiga pjesama gdje su pjesme pisale osobe sa Down syndromom, njih 30, književnica Nataša Bartula iz Kanade, književnici iz Praga, Beograda, Zagreba, kako književnici tako i glumci, prof. dr. i studenti defektologije.
Na ovoj prezentaciji zvanično će se uručiti prvi primjerak knjige Premijeru i tim činom Premijer će naš međunarodni književni klub “Djece Sunca” proglasiti “Klubom književnika osoba sa Down syndromom.
Tu će se uraditi prezentacija i degustacija proizvoda koje su proizvele osobe sa DS iz DSC.
Prezentacija ljekovitog vina od cimeta i ruzmarina, biljna ulja, tinkture i čajevi, posni humus namazi i makrobiotička peciva, tu će naši muzičari izvesti svoj prvi javni nastup sa svojom muzičko-vokalnom numerom.
U februaru vam predstoje putovanja u inostranstvo, recite nam nešto više o tome?
Pod pokroviteljstvom Ambasadora Vlade Đajića i direktora Predstavništva Republike Srpske u Austriji Mladena Filipovića, slijedi odlazak članova DSC BL na Svetosavski bal u Beč, gdje će naši glumci odigrati premijerno svoju predstavu “Roko i Cicibela”, nakon toga produžavamo u Prag gdje će glumci odigrati češku premijeru svoje predstave, prezentovati refleksologiju i fitoterapije za osobe sa Down syndromom.
Pošto sam ja završio razne psihoterapetske edukacije, kako na istoku, tako i na zapadu, pored humanističkih psihoterapija završio sam i trogdišnje edukacije psihodrame i simbol drame na moskovskoj akademiji psihologije i psihoterapije.
Iz ovih terapija razvila se škola glume za osobe sa Down Syndrom-om koju vodi naš sin, 4. dijete David, student filmske i tv režije.
On je režirao i predstavu “Roko i Cicibela”. Davidu u školi glume i kao pomoćnik režije je Vanja Omerkadić, doskorašnji studet defektelogije koje je zadnje 2 god. proveo kao naš stipendista na praksi u našem centru, sada je Vanja zaposlen kao defektolog kod nas U DSC BL. Vanja uči od mene, a i pomaže meni kako bih ja nastavio sa svojim istraživačkim radom vezan za napredak osoba sa DS.
Čime se trenutno bavite, kako napreduje Vaš istraživački rad?
Fitoterapijom refleksologijom i suplementima koje sam ja do sada napravio, mnogo su pomogle mom sinu Lazaru, a sada i njegovim drugarima. Cilj mi je da ovo do sada stečeno i napravljeno, modernizujem i pretvorim u preparate kako bi lakše mogli primjenjivati na sve osobe sa Down syndrom-om. Za ovo će mi biti potrebna velika količina novca pa smo planirali donatorsko veče na kome bi prikupili sredstva za otvaranje Down syndrom instituta, na kojem bi proizvodili ove preparate koji zasigurno pomažu osobama sa Down syndrom-om, dokazano na mom sinu Lazaru koji je jedan od najsloženijih oblika Down syndroma.
Sami beremo ljekovito bilje koje prerađujemo u proizvode potrebne za ove vrste terapija, zato nam je potreban novac kako bi sve ovo pretvorili u preparate koji će uveliko poboljšti sve potrebne funkcije koje će poztivno promjeniti život osoba sa Down syndrom-om.
Cilj je da ovi preparati dođu na tržište kako bi bile dostupne svim osobama sa Down syndrom-om kojim će ovi preparati biti od velike koristi, uz ove preparate u našem centru primjenjivat ćemo refleksomasaže, ayurveda masaže, psihoterapije, ekspresivne art terapije.
Meni je vrlo zanimljiv Genetski tip ishrane na kojem radite, šta trenutno proizvodite?
Posto sam davno prije rata radio edukaciju za Genetski tip ishrane i makrobiotiku, puno mi sada pomaže. Od tada proizvodim sir od soje u kojem ima više triptofana naspram ostalih esencijalnih aminokiselina i tako triptofan brže dolazi do mozga i pospesuje proizvodnju serotonina hormona sreće, što uz pomoc nijacina koji dobijam iz raznih namerica, puno sam pomoga svom Lazi. Uz kupke sa ljekovitim biljem i uljnim masažama ustabljujem komplet organizam.Uz sve ovo ide duhovna psihoterapija za koju sam isto završio edukaciju.
Pripremam sada da na Banji Vrućici pokrenem rehabilitaciju u kojoj će biti pripremljene terapije Genetski tip ishrane Fitoterapije, Refleksoterapije, Ekspresivne Art terapije, Hidroterapije Ayurveda masaže u ulju. Tako da bi rehabilitacija za jednu grupu trajala 15 dana, pa onda smjena grupe. Za ovo ću pokušati tražiti donatore, pored svih navedenih terapija primenjivaću psihoterapije, osamostavljivanje osoba sa Down syndromom do samozastupanja. Tokom boravka u Banji Vrućici osobe sa Down syndromom će u našoj Komuni učestvovati kao voćari, travari i vrtlari, to će biti radna terapija.
Za kraj ostavili smo pitanje novinara koji su postavili Ambasadoru prof. dr. Vladi Đajiću u kojem ima simbolike i koji na neki način zaokružuje današnji intervju. “Zašto volite da pomažete ljudima i da ih činite srećnima”?
“Kao što je vama mojim drugarima poznato, ja sam lekar. Za ovo zanimanje sam se opredelio zato što sam humanista, po opredeljenju i profesiji pomažem ljudima i spašavam živote”.
Ambasador prof. dr Vlado Djajić inače generalni direktor “Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske” osim paketića, tokom prvog intervjua novinara, doneo je jednu ekskluzivnu vest, svoju novčanu nadoknadu kao narodni poslanik koji donira “Doun syndrom centru Banjaluka” u trajanju od 4 godine. Ambasador prof. dr Vlado Đajić je inače u neprestalnoj borbi kako bi ustanova socijalne zaštite centar za socijanu rehabilitaciju osoba sa invalidetom Down syndrom centar Banjaluka prešao na redovno finansiranje.
Pomagati ljudima i činiti ih srećnima način je života mom današnjem sagovorniku direktoru Zoranu Jeliću kao i Ambasadoru prof. dr Vladi Đajiću i prof. dr Nenadu Novakoviću koji su sa svojim plemenitim delima osvetlili celom svetu put nebeske ljubavi dobrote…
Slavica MOMAKOVIĆ
