Loki Tadić izuzetni pevač i umetnik, pored mnogih pesama različitih žanrova koje je snimio, veliki je zaljubljenik sevdalinki i sevdaha jer im se predaje celom svojom dušom. Za njega je sevdah više od muzike, čista emocija, sa njom pleni i dopire do publike iskreno i toplo. U ovom intervjuu rado govori o svom idolu legendarnom Safetu Isoviću zbog kojeg su sevdalinke zauvek ostale u njegovom srcu.
Veliki deo svog umetničkog života posvetili ste sevdalinki, interpretirate je raskošno, odmah se čuje ljubav prema njoj na svakom tonu koji pevate. Kako ste prihvatili poziv da postanete član Udruzenja “Safet Isović” iz Sarajeva, koje je dobilo ime po vašem idolu iz mladosti?
Prije neku godinu, posle mog nastupa na festivalu “Ilidža 2017” sa pjesmom “Azra”, sjajna interpretatorka Bahrija Hadžialić iz Sarajeva, pozvala me je da nastupim u Sarajevu i okolini sa koleginicama i kolegama koji su svi članovi Udruženja “Safet Isović” u Sarajevu. U toj prici Bahija mi je ponudila i predložila da budem njihov član kao izvođač sevdalinki. Bio sam počašćen i sa radošću sam prihvatio te postao član udruženja koje nosi ime mog idola i učitelja Safeta Isovića. I ovde ću se od srca zahvaliti Bahiji.
Mogu slobodno reći da nije bilo Safeta Isovića ja nikada ne bih uzeo mikrofon u ruke. Godinama sam tako pored narodnih pjesama iz svih krajeva Balkana prenosio sevdalinku svuda gdje su bili naši građani u inostanstvu. Repertoar mi je ostao isti i nikada ga neću promijeniti.
Kada ste zavoleli narodne pesme, posebno sevdalinke?
Kao 13-godišnjak sam počeo da pjevam pjesme Safeta Isovića, Mehe Puzića, Tozovca, Nedeljka Bilkića. U osnovnoj školi svi smo morali pokazati nas talenat u pjevanju. Na kraju je došlo do toga da je nastavnik iz muzičkog prozivao uglavnom mene da pjevam a ostali su vremenom postali publika. To je ostalo tako do kraja osnovne škole.
Uglavnom sam birao pjesme čuvenog Safeta Isovića: “Jablani se povijaju”, “Sjetuje me majka”, “Sabah zora”, “Đela Fato, đela zlato” i mnoge druge. Safet je postao moj idol i učitelj. Kasnije kroz moju pjevačku karijeru gradio sam repertoar od svih pjevača i pjesme od Makedonije do Dalmacije, zaista je veliki to postao repertoar, u njemu su sve pjesme Safeta Isovića kao i ostale sevdalinke.
Poznato je da pevači ponekad kopiraju svog idola, da li je to i kod Vas bio slučaj?
Naravno, kao i sve kolege na početku sam i ja kopirao svog idola i učitelja Safeta Isovića, što sam kasnije morao da prekinem i oblikujem svoj glas, izgradim svoj stil pjevanja, bilo mi je potrebno par godina da se odvojim od imitiranja Safeta.
Da li ste ikada upoznali Safeta Isovića?
Moram reći da mi je jako žao što nikada za sve te godine profesionalnog pjevanja nisam sreo ni upoznao mog idola i učitelja. Nije nam se dalo da se sretnemo, par puta su bile minute u pitanju kada smo se zamalo sreli kod zajedničkog prijatelja. U tom periodu 70-tih, sreli smo se u Beču veliki maestro na harmonici pokojni Jovica Petković i ja gde smo zajedno nastupali. Prvi put mi se desilo da me prati takav jedan vanserijski harmnikaš koji je pored mnogih drugih pjevača pratio i Safeta Isovića. Pokojni Jovica mi je mnogo pričao o Safetu, primijetio je da mi leže njegove pjesme pa je tražio na nastupu da ih pjevam.
Sa vrhunskom pevačicom Jasnom Kočijašević snimili ste duetsku pesmu “Oj Safete Sajo sarajlijo”. Oboje ste dali maestralan pečat toj interpretaciji. Kako je došlo do vaše saradnje?
To je bila moja ideja. Mi smo godinama prijatelji, kada sam je pitao da otpjevamo pjesmu prvo se iznenadila, zatim je prihvatila i rekla da je to njena omiljena pjesma. Dalje sve govori naš snimak.
Hvala Loki na razgovoru, za kraj imate li poruku za naše čitaoce?
Hvala vama i vašoj cijenjenoj redakciji! Od srca iskreni pozdravi širom planete svim čitaocima portala “Svet Australia”.
Slavica MOMAKOVIĆ
