Kada se spomene ime Danke Stojiljković onda muzički stručnjaci, kolege i publika koja voli i ceni dobro pevanje dobro znaju o kome je reč.

Danka je vrhunski interpretator narodnih, starogradskih pesama i romansi, što svedoče trajni snimci za RTS (oko 70) koje je snimila sa Narodnim orkestrom Ljubiše Pavkovića i Branimira Djokića, takođe, uradila je trajne snimke – 15 pesama za RT Vojvodinu sa Velikim tamburaškim orkestrom. Njenom raskošnom vokalu svi su žanrovi dostupni pa može da otpeva šta poželi.

Učestvovala je u najgledanijim televizijskim emisijama narodne muzike: “Žikinoj Šarenici”, “Od srca srcu”, “Kod zlatnog konja”, “Leti leti pesmo moja mila”, “Šljivik”, itd..

Uvek je bila u skladu svojih pojavljivanja; dostojanstvena, elegantna, profesionalna, sa vrhunskom interpretacijom  izazivala je pažnju i poštovanje. Vlasnica je izuzetnih nagrada o kojima će mo govoriti kasnije.

Poznato je da si u četrnaestoj godini počela da pevaš, sa kim si nastupala, jesi li tada naslućivala da će muzika biti tvoj životni put?

Još u vrtiću pokazivala sam interesovanje za pevanje, tada naravno dečijih pesmica; u osnovnoj školi pevala sam u horu, a sa 14 godina postala sam član KUD-a “Abrašević” iz Pančeva. Pevala sam u grupi pevača, a kasnije i kao solista. Solista, pevač i tutista igrač u nacionalnom ansamblu “Kolo” postala sam 1991. godine. Sa 14 godina nisam znala da ću se profesionalno baviti muzikom, ali da će pesma biti sastavni deo mog života – deo mene, u to sam svakako verovala.

Uradila si zavidan broj arhivskih snimaka sa izvornim narodnim pesmama, starogradskim i romansama za RTS i RT Vojvodinu, kako je počela vaša saradnja, koliko je bila značajna za tvoju karijeru?

Ponosna sam što sam imala privilegiju i čast da upoznam velika imena naše muzičke kulture. Položivši audiciju u Radio Beogradu za radio pevača 1991. godine, počela sam i sa snimanjima trajnih snimaka. Predsednik komisije bio je čuveni Žarko Milanović kod koga sam odlazila na časove pevanja. Od njega sam naučila da je tekst pesme jednako važan kao i melodija, da se svaka reč mora pravilno izgovoriti – (dikcija), da svaka pesma ima svoje ukrase i da dodavanje viška ukrasa može samo pokvariti pesmu, da je lepota u jednostavnosti i da pevač mora imati svoj izraz, a ne imitirati drugog pevača. Snimila sam veliki broj tradicionalnih, komponovanih, starogradskih pesama i romansi za Fonoteku Radio Beograda i Radio Novog Sada i ostvarila uspešnu saradnju koja i danas traje sa Narodnim orkestrom i ansamblom RTS-a a i Tamburaškim i Narodnim orkestrom Radio televizije Novi Sad.

Šta najradije pevaš i slušaš?

Volim da pevam i slušam sve ono što prija mome srcu bez obzira na žanr, ali je narodna pesma neodvojiv deo moje duše.

Koliko si albuma snimila u diskografiji, koje su se pesme izdvojile i obeležile tvoju karijeru?

Za nepunih 30 godina umetničkog rada, snimila sam 5 solističkih albuma, znači svakih 6 godina po jedan. Pored romansi i tradicionalnih pesama, snimila sam i komponovane pesme međutim, nekako sam shvatila da me narod prepoznaje upravo po tradicionalnim pesmama, i da mi više veruju dok pevam baš te pesme. Međutim, izdvojila bih pesmu “Ej dušo moja” koja je 2008. godine na festivalu “Dragiša Nedović” bila apsolutni pobednik. Naravno da ima još pesama koje su lepe i kvalitetne, ali je verovatno potrebno vreme da postanu voljene i pevane u narodu.

https://www.youtube.com/watch?v=0bs6nP2ggQQ

 

Osvojila si mnoge prestižne nagrade i priznanja, koje su najznačajnije?

Kao učesnik mnogih festivala narodne i starogradske muzike, osvajala sam nagrade za interpretaciju, priznanja za očuvanje i negovanje srpske kulture i tradicije, među njima izdvojila bih nagradu “Sofka Nikolić” i “Zlatnu značku” Kulturno prosvetne zajednice Srbije. Prošle godine sam dobila od SEMUS-a Nagradu za životno delo, koju sam odbila da primim uz obrazloženje da je još uvek ne zaslužujem.

Da li se osim pevanja baviš nečim drugim?

U ansamblu “Kolo” bila sam do 1995. godine, a od tada do danas sam zaposlena u Radio Beogradu. Bila sam muzički urednik na Programu 202, a od 2018. sam urednik tematskog internet kanala Radio Beograda “RTS Pletenica”. Osnovala sam Udruženje “12 i 5” za očuvanje i negovanje srpske tradicije i kulture, kao i vokalni ansambl “Dankina Brojanica”. Tako da se pored pevanja i obaveza u radiju družim sa divnim i talentovanim damama koje vole da pevaju, uče i da se druže. Želja mi je da tridesetogodišnje iskustvo prenesem mladima i svima koji vole pravu pesmu.

Reci nam nešto više o vokalnoj grupi “Dankina Brojanica”, kakav je to sastav, koliko ste dugo zajedno, koju muziku izvodite, s kim saradjujete?

Na incijativu Marije Viktorije Živanović i Svetlane Cace Čepurac, mojih sadašnjih članica i moje “dve desne ruke” osnovala  sam ansambl “Dankina Brojanica” pre godinu dana, tačnije 26. novembra 2019. godine. Okupljamo se u prostorijama Udruženja “12 i 5” dva puta nedeljno i pevamo srpsku tradicionalnu, starogradsku pesmu. Na repertoaru imamo i ruske pesme, kao i duhovne. S’ obzirom na novonastalu situaciju sa Korona virusom, prekidale smo održavanje proba, ali smo imale već nekoliko uspešnih nastupa na televiziji i koncertima. Želja mi je da “Dankina Brojanica” traje, da nastupamo što više, da pevamo prave pesme i da ih sačuvamo od zaborava.

Kakvi su tvoji planovi za naredni period?

Što se planova tiče kada je u pitanju karijera, uvek ih ima, ali bih pre rekla da su to moje želje. Želja mi je da sledeće godine solstičkim koncertom obeležim 30 godina umetničkog rada, da snimim album sa novim i starim pesmama, da “Dankina Brojanica” takođe snima za Arhiv Radio Beograda, kao i da snimimo album za PGP RTS..

Obišla si dobar deo sveta; jesi li pevala u Australiji i Americi, da li bi volela tamo da nastupaš?

Nikada nisam bila u Australiji i Americi. Volela bih da i to doživim.

Da li postoji još neko posebno značajan ko ti je pomogao u karijeri?

Postoje ljudi koje posebno volim i cenim… pomenuću konkretno imena onih koji su mi pomogli kada je u pitanju moja karijera, i moje muzičko sazrevanje. Žarko Milanović, koga sam već pomenula, veliki poznavalac naše tradicionalne pesme violinista i pedagog, zatim, muzički urednik Radio Beograda Radmila Trifunović, reditelj Nena Kunijević, muzički urednik Televizije Beograd Boško Pantić, šef Narodnog ansambla RTS Branimir Đokić, kompozitor Predrag Vuković Vukas, sa kojim sam snimila prvu poču. Svi su oni na početku moje karijere, prepoznali moj talenat, pružili mi podršku, otvorili put ka ostvarenju mene kao pevača.

Imaš li mirnu oazu, šta te opušta i čini srećnom u ove teške dane pandemije Korona virusa..? Koliko je pandemija uticala na muzički svet?

Ostvarena sam kao majka i supruga m, imam svoj posao i mogu slobodno reći da imam mirnu oazu, porodicu, prijatelje. Posledice ove pandemije se već osećaju, dugo već traje…, mi smo narod druželjubljiv koji voli pesmu, igru… Nema druženja koncerata, slavlja, distancirali smo se fizički silom prilika… nema posla, bukvalno su strah i neizvesnost prisutni kod svakog čoveka… Na žalost, dosta mojih kolega je obolelo od Korone ili je preminulo. Molim se Bogu da se ovo što pre završi i da počnemo da živimo normalno, nadam se kao bolji ljudi…

Šta se u tvojim osećanjima promenilo na odnosu na 2020. godinu? Priželjkuješ li da zapevaš negde na dočeku 2021. godine?

Osećanja prema ljudima koje volim i koji su mi dragi se ne menjaju, želela bih da se ova godina, ovakva kakva je bila nikada i nikome više ne ponovi.

Priželjkujem da zapevam bilo gde… isuviše dugo traje ovakva situacija i sigurna sam da se narod uželeo druženja i dobre pesme. A što se dočeka Nove godine tiče… da, ali možda doček 2022. uz Božiju pomoć.

Po tvom mišljenju koje odlike bi trebale da čine jednu reprezentativnu i profesionalnu pevačicu?

Reprezentativna i profesionalna, ma šta to podrazumevalo, po mom mišljenju, ne samo pevačica, već svako ko se bavi javnim poslom, a tako i vokalni interpretator, trebao bi da voli svoj posao, da veruje u sebe, da je dostojanstven, da ima svoj stav i da svojom interpretacijom ustalasa osećanja.

Koja je tvoja omiljena garderoba za  nastupe?

Volim jednostavnu garderobu. Na svojim nastupima uglavnom nosim duge haljine, a najviše volim stilizaciju narodne nošnje. Haljina sa narodnim motivom je moj izbor.

Nova Godina je na pragu, šta bi  poželela našim čitaocima?

Svim ljudima želim zdravlja ljubavi i radosti u 2021. godini. Ljubite pesmu svoju, kao dušu svoju, i ne dozvolite da vam pred kućom zaigra tuđe kolo i zasvira tuđa pesma.

Srdačno, Slobodanka Danka Stojiljković.

Slavica MOMAKOVIĆ


POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here
Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila