Naša današnja sagovornica, muzička umetnica Biljana Bilja Krstić je dugi niz godina prisutna na domaćoj muzičkoj sceni. Bila je članica rok sastava Suncokret i Rani mraz, a potom je nastavila solo karijeru i izdala tri albuma pop orijentacije.
Sledeći svoje najdublje afinitete, uporedo sa solo karijerom, Biljana je godinama strpljivo prikupljala autentične audio i notne zapise izvorne muzike iz Srbije, Makedonije, Rumunije, Bugarske, Grčke i Mađarske. Mnoge od njih je „oživela“ sa orkestrom Bistrik, koji je osnovala 2001. godine sa kolegama sa Fakulteta muzičkih umetnosti.
Bilja i Bistrik su do sada izdali pet albuma tradicionalne muzike sa kojima su postigli velike uspehe na mnogobrojnim muzičkim festivalima i koncertnim dvoranama širom sveta. Za svoj rad su osvojili veliki broj značajnih nagrada u zemlji i inostranstvu.
Bilju Krstić uspeh nije promenio. Kao i većina izuzetnih ljudi, i danas kao ostvarena umetnica svetskog renomea pleni toplinom i iskrenošću.
Biljo, ove godine se navršava 20 godina od objavljivanja prvog albuma sa Bistrik orkestrom. Sve ove godine, sa istim intenzitetom i visokim kvalitetom, širom sveta promovišete tradicionalnu muziku iz Srbije i drugih zemalja Balkana. Molim Vas da čitaocima našeg portala „Svet Australia“ otkrijete kako u tome uspevate, šta Vas inspiriše da stalno idete napred?
To je čista Ljubav i postovanje prema muzici uopste.Ogromna je to radost sto imam tu privilegiju da pesme dalekih predaka, pakujem u nove okvire zvučnih izdanja i da ih izvodim na koncertima, prenosim mladim generacijama u mojoj vokalnoj radionici Bistrik…
Provodila sam sate i sate uz stare notne i audio zapise, preslušavala, analizirala i pevala veliki broj pesama i istinski uživala. Kada nešto iskreno volite , onda vam i nije težak toliki trud i rad koji je uložen posledenjih 20 godina u Bistrik.
Koliko su ljudi u inostranstvu zainteresovani za etno muziku sa ovih prostora? Da li koncerte više posećuje naša dijaspora ili domaća publika zemlje u kojoj gostujete?
Publika je svuda veoma zainteresovana za muzički folklor nase zemlje i Balkana. Kada gostujemo na stranim festivalima, pretežno dolaze ljudi iz zemlje u kojoj gostujemo, dok dijaspora posećuje više one koncerte koje organizuju naši ljudi. Uvek je lakše pevati za našu dijasporu jer su im pesme bliske i mnoge od njih poznate a naš narod voli daa peva pa su i koncerti po pravilu raspevaniji. Mada smo Bistrik i ja imali i fantastična iskustva, kada smo učili stranu publiku da peva sa nama neku našu pesmu, malo im je tekst bio problem , ustvari izgovor, ali su zato besprekorno pevali melodiju, tako je bilo u Džakarti i na Baliju, gde su na radionici pre koncerta Indonežani pevali našu pesmu Oj, Moravo.
Da li možete da izdvojite neki nastup, solo ili sa Bistrikom, koji je za Vas imao poseban značaj, sa koga nosite posebna iskustva i emocije?
Sada posle 20 godina, nakupilo se puno nastupa sa Bistrikom ali bilo je i divnih solo gostovanja.
Izdvojila bih prvo gostovanje u Brazilu u Salvadoru na najvecem svetskom sajmu umetnosti Mercado u prelepom pozorištu Castro Alvez. Pamtiću dok sam živa. U sali je bilo oko 2000 ljudi, čulo se kako dišu dok pevam pesmu iz Vranja Magla padnala. Salve aplauza posle svake pesme a posebno ću pamtiti kada su ustali i čokušavali da igraju uz nepravilne ritmove Balkana. Bilo je čarobno veče, publika vesela i oduševljena, a takođe kritičari i organizatori festivala.Ostala je zabeležena priča kritičara vezana za naš rad… Muzika Brazila udara u noge a muzika Bilje Krstić i Bistrika udara u srce!
Od solo nastupa svakako je posebna uspomena na divnog makedonskog mladog pevača Tošu Proeskog. Na njegovom prvom velikom koncertu na stadionu Vardar, bila sam specijalni gost. Pevali smo zajedno pesmu Jovano Jovanke. Snimak pesme sa tog koncerta danas ima na youtube milionske preglede i komentare pune ljubavi i poštovanja.
Radili ste i muziku za filmove „Zona Zamfirova“ i „Branio sam Mladu Bosnu“. Koliko Vam je inspiritivan rad na filmskoj muzici?
Rad na muzici za film je nešto najlepše što se može desiti u karijeri svakog muzičara. Imala sam sreće da su reditelji Zdravko Šotra i Srđan Koljević odabrali, da sa mojim orkestrom muzički obojim Zonu Zamfirovu i Branio sam Mladu Bosnu, beskrajno im hvala, pre svega na ukazanom poverenju.
Miki Stanojević i ja smo radili muziku za oba filma i moram priznati da me veoma raduje što su oba nagradjena najvećim priznanjima. Na našem najvećem filmskom festivalu Sofest smo dobili i Grand Prix ali i prestižnu Prinčevu nagradu kao i nagradu u Valensiji …
Nastupali ste širom sveta, pa i u dalekim zemljama kao sto su Brazil, USA, Kanada, Rusija, Indonezija Bali… Kako to da do sada niste gostovali u Australiji i da li razmišljate u tom pravcu?
Bilo je nekih pregovora, mislili smo da posle koncerata u Indoneziji dođemo i održimo nekoliko koncerata u Australiji ali, na žalost finansijski problemi su nas sprečili, bilo je preskupo…tako da nismo uspeli sve to da uvežemo. Volela bih da probamo, nešto konkretnije da uradimo po tom pitanju, možda sledeće 2021 godine. Ima puno razloga a najvažniji je jubilej Bistrik Orkestra sledeće godine.
Iskreno se nadam da ćete realizovati posetu Australiji i publici priuštiti beskrajno uživanje u Vašoj muzici! (primedba autora)
Za kraj nam recite da li uskoro možemo očekivati nešto novo od Vas i Bistrika, spot, album, koncert?
Sve koncerte smo zbog ove nesrećne situacije sa koronom , pomerili ali i dosta otkazali. Ono što je izvesno je da ćemo u decembru proslaviti 20 godina od izlaska prvog albuma Bistrik. U planu je da tačno 15 decembra izađe novi studijski album, na kome uveliko radimo. Planiramo da u 2021 godini otvorimo jubilej koncertom u Novom Sadu, 14. januara, a koncertom u Engleskoj u Londonu, u fantastičnoj sali Union Chapel započećemo jubilarnu proslavu u inostranstvu. Trenutno Miki Stanojević i ja radimo muziku za film i seriju sjajnog mladog reditelja Nemanje Ćipranića „Crna svadba“. Imamo puno posla i sve to treba završiti na vreme.
Izvor fotografija: FB stranica „Bilja Krstic & Bistrik Orchestra“
Boba JELIĆ
Nije ona Tebi Bilja!