Pišući o estradnim umetnicima i umetnicima iz drugih oblasti, od čega sam sa nekima ostvario i prijateljske odnose, bilo je situacija koje su mi se zauvek urezale u pamćenje. Nije šala, u pitanju je više od 40 godina. Zato ću ovde, na otvorenoj sceni, pokušati da se setim nekih zanimljivih detalja iz tih druženja. U to vreme sam bio dopisnik izdavačke kuće „TV Novosti“ iz Beograda, a prvenstveno sam pisao za njihov muzički magazin „Sabor“ kojeg danas, na žalost, nema. A bio je, na neki način, muziči manifest. Osnovali su ga, nedavno tragično preminuli kralj narodnog melosa Šaban Šaulić i Lepa Brena. I gurao je dok je moglo, sve dok nisu počeli duvati neki „drugi vetrovi“. Redosled sećanja nije hronološki, već onako đuture, kako koje navire.

Miroslav Ilić je Miroslav Ilić i to je to. Siguran sam da nema osobe na prostorima bivše YU koja nije čula za ovog legendarnog pevača.

Slavuj iz Mrčajevaca kako ga kolege i novinari nazivaju, ima toliko hitova da je potrebno i vreme i prostor sve to nabrojati što ja i ne nameravam.

Miroslava sam sreo početkom 90-tih prilikom njegovog trećeg gostovanja u Australiji. Pre toga je 1986. zajedno sa Brenom postavio rekord po posećenosti na koncertu bilo kod pevača sa prostora Balkana. Rekord je trajao pune 24 godine, sve dok ga Ceca nije oborila 2010. i teško da će iko ikada to preteći.

Tada sam se sa Miroslavom i družio privatno u Melburnu. Sećam se da smo jednom otišli na večeru u čuveni Hyatt na Collins ulici, na 32. sprat. Imali smo i društvo.

Odemo, sasvim slučajno u isto vreme do toaleta. Pošto je cela zgrada staklena tako i sam toalet, gleda Miroslav u svo to bleštavilo Melburna i sve se vrti okolo. Skoro da umrem od smeha. Kažem ja: “Mićo, ne brini iz vani se ne vidi a osim toga, na 32. spratu smo i ne brini”.

Jednoga dana smo se našli u poznatom restoranu “La Marina” na moru u srcu Melburna. Pored Miroslava i mene tu su još bili i legendarni fudbaler Dragoslav Šekularac, poznati srpski biznismen Simo Turudija, Milan Ninović, sportski urednik “Srpskog glasa” i takođe poznati lekar i književnik Petar Pješivac.

PHOTO: Odabrano društvo u “La Marina” 1994, s leva na cdesno: Simo Turudija, srpski biznismen vlasnik salona za prodaju luksuznih kola “World Star”, Dragoslav Šekularac trener FK JUST, Rade Berak, urednik “Srpskog glasa” i Mroslav Ilić, poznati estradni umetnik

Kada je opet dolazio i javim se ja da uradimo intervju za Srpski glas a on će: “Rade, brate, šta god napišeš ja sam rekao”! Toliko je bio zadovoljan prvim intervjuom da je stekao poverenje u mene.

Susretali smo se još nekoliko puta i na koncertima i na privatnim druženjima i postali što se ono kaže “dobri drugari”.

Miroslav je od onih pevača koji uvek ima solidan broj posetilaca na svojim nastupima a koliki je profesionalac svedoči i to da uvek i na samom kraju tih nastupa, ima običaj da kaže “tek smo počeli”.

Spada, takođe i među retke pevače koji se ne stide zavući ruku u džep kad se nađu sa društvom u restoranu ili kafani. Znači, nije grebator!


POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here
Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila